Oni su se razvili najviše pod utjecajem vjerskih svetaca. Poznato je da svaka župa ima svoga sveca kao zaštitnika te je na proslavu njegova dana obično bio i dernek na koji bi došao svijet iz okolnih sela, ali najviše momci i djevojke koji su vjerovali da je svaki dernek odlučan i važan za njihov mladenački život i budućnost.
To je bila njihova prilika da se međusobno bolje upoznaju, zbliže i ugodno zabave, pa su svaki dernek očekivali kao najveći događaj u životu. Mlađarija je nastojala da se za derneke što bolje spremi i obuče. U tome su prednjačile svakako djevojke.
Njihova najveća želja sastojala se u tome da im roditelji nešto kupe od odijela po najnovijoj modi, kako bi što bolje mogle istaknuti i privući pažnju na derneku.
To je bilo najčešće nemoguće za roditelje između dva rata, u vrijeme velike ekonomske krize, kada se nije moglo dovoljno nabaviti ni ‘kukuruza za prehranu čeljadi, tako da se u ovim krajevima u to vrijeme dosta i gladovalo.
