Domovina

Milan Ivkošić: Možete zamisliti kakve osjećaje imaju novinari koji vole Jugoslaviju kad vide 100.000 ljudi na Thompsonovu koncertu

Možete zamisliti kakve osjećaje imaju novinari koji vole Jugoslaviju kad vide sto tisuća ljudi na Thompsonovu koncertu, kad gledaju na TV-u kako njegovu pjesmu “Zaustavi se, vjetre” publika proglašava najvećim evergrinom u hrvatskoj zabavnoj glazbi…

Da je terasa o kojoj se u posljednje vrijeme toliko pisalo Severinina, Gibonnijeva, Badrićkina ili kojeg drugog pjevača ili pjevačice, a ne Thompsonova? Bi li novinari objavili tu neistinu? Vjerojatno ne bi.

Milan Ivkošić / Večernji list

Dok je Marko Perković omiljen među mnoštvom Hrvata, dok njegovu pjesmu publika proglašava najvećim evergrinom u povijesti Hrvatske, dok ga na stadionima i trgovima dolaze slušati stotine tisuća obožavatelja, dok mu “lijevi” kolega Urban priznaje da po selima privuče više publike nego zvučna imena u glavnom gradu, dok je, ukratko, prvo ime hrvatske zabavne glazbe i domoljub koji je za Hrvatsku ratovao s oružjem u ruci, dotle ga mnogi mediji i novinari ozloglašavaju kad god za to imaju prigodu. A prigoda tako reći uvijek postoji, ona se zove – Marko Perković Thompson.

Hrvatski mediji i novinari jedva da su se imalo promijenili od vremena komunizma u kojem bi, kad bi se na njihovu zubu i zubu politike našao neki poznati “nacionalist”, samo spominjanje njegova imena probudilo lešinarski nagon. U književnosti Aralica i cio niz drugih pisaca, u zabavnoj glazbi Vice Vukov, u sportu Ćiro Blažević, među gospodarskim stručnjacima Veselica, Đodan ili Šošić, u politici Savka, Tripalo i mnogi drugi obilježavani su kao zlo na sličan način kao u samostalnoj Hrvatskoj Tuđman i podosta njegovih suradnika i deseci drugih briljantnih osoba. Što je tome uzrok?

Do kraja osamdesetih godina do 95 posto novinara bio je u članstvu Saveza komunista

Možete zamisliti kakve osjećaje imaju novinari koji vole Jugoslaviju kad vide 100.000 ljudi na Thompsonovu koncertu 
www.crodex.net
Zna li se danas koji su to novinari bili u savezu komunista

Među ostalim i ovo. Do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća tako reći svi novinari su bili lijevi, golem broj, možda i do 95 posto, bio je u članstvu Saveza komunista, s promjenom politike neki su se povukli, neki su otišli u Beograd ili čak u četnike, a golema je većina u novinarstvu ostala. Osim toga, novi su se novinari regrutirali iz istih obiteljskih ili političkih sredina kao u komunizmu, većina je hrvatsku državu prihvatila kao nužno zlo i zadržala sumnjičavost, rezerviranost ili odbojnost prema svakom izražavanju domoljublja i hrvatstva.

Najveći medijski progonitelji domoljuba i domoljublja u komunizmu osnivali su najmoćnije medijske kuće ili pokretali glasila. Dijelom krivicu za stanje u novinarstvu ima i sam predsjednik Tuđman, koji je odlučivao o najvažnijim kadrovima u tiskanim i elektroničkim medijima u vlasništvu države – najviše je vjerovao ljudima koji su prošli sličan put kao i on, put od odanog komunista do “dobrog Hrvata”. Neki su mu bili trajno poslušni i zahvalni, a neki su mu zabili nož u leđa čim je za to bilo prilike.

Dva-tri puta sam se kandidirao za visoke dužnosti u novinarstvu, no premda sam imao neki nacionalistički kapital iz komunizma, nikad nisam uspio, usprotivio bi se ili HDZ koji je imao svoga favorita ili ljevičari ili ujedinjeni. Može se misliti loše o Thompsonu, ne voljeti njegove pjesme, prezirati njegovo domoljublje, ali lagati o njegovoj terasi pozivajući se na isti sud koji tu laž opovrgava – rijetko je toga bilo i u komunizmu. Bio sam na Thompsonovu koncertu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, bilo je više od 100 tisuća ljudi, a policija je privela samo jednog mladića s ustaškim obilježjima, no ime mu nikad nije objavljeno – nije li bio u scenariju?

Thompsona ćete vrlo, vrlo rijetko vidjeti i čuti u medijima, a pogotovo ga nećete vidjeti na naslovnicama, nema s njim intervjua, nema o njemu reportaža, on je gotovo zabranjen slično kao i mnogi domoljubi u komunizmu. I tko mu to radi? Isti oni koji su navijali za Jugoslaviju dok se nije potpuno raspala. Tuđman je bio najnapadaniji političar valjda u povijesti, uoči oslobađajuće presude Gotovini i Markaču jedan je lijevi list objavio naslov iznad velikog teksta “Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj” pa je nakon vijesti iz Haaga brže-bolje povučen.

Možete zamisliti kakvi osjećaji obuzimaju takve novinare kad vide sto tisuća ljudi na Thompsonovu koncertu, kad gledaju na TV-u kako njegovu pjesmu “Zaustavi se, vjetre” publika proglašava najvećim evergrinom u hrvatskoj zabavnoj glazbi, kad svjetski doprvaci u nogometu zovu Thompsona da pjeva na njihovu dočeku u Zagrebu ili kad zahtijevaju da se puštaju njegove pjesme prije utakmice, kad Hrgović hoće neku njegovu pjesmu prije boksačkog okršaja. Čovjek se osupnut tim animozitetom pita – pa što to oni u Hrvatskoj vole? Odgovor je – oni ne vole Hrvatsku.

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button