“Matanićev put pokajnika: od optužbi do subvencija”
I tak je, ljudi moji, naš Dadek Matanić – donedavno „omiljeni redatelj progresivnog Zagreba“ – opet među živima!
Ne, ne filmski. Socijalno. Rehabilitiran. Aboliran. Amenovan od lijevog establišmenta, koji je, kao i uvijek, spreman „svoje“ maziti i paziti dok god revno isporučuju ideološki ispravne poruke.
Jer, da se razumijemo – da je dotični, ne daj Bože, bio viđen na Thompsonovom koncertu, makar u 107. redu iza šanka, danas bi imao status društvenog gubavca. Nosio bi žig slova U na čelu i bio izbrisan iz kulturnih fondova do trećeg koljena.
Ali, kako se nije ogriješio o „svetinje“ progresivnog tabora, već tek o — mlade glumice čije karijere ovise o njegovim odlukama — sve je u redu.
Kao što bi rekli njihovi psiholozi: „prošao je proces introspekcije“.
Par razgovora sa shrinkom, par PR savjeta, malo suza pred kamerama, i – evo ga! – novo rođenje!
Dade Matanić 2.0 – sad s 50% manje testosterona i 100% više moralnih pouka.
Naravno, lijevi mediji sad pišu bajkovite reportaže o njegovom „novom početku“.
Kažu: pokajao se, shvatio grešku, želi biti bolji čovjek.
A za takvu transformaciju, složit ćete se, treba i nagrada!
Možda nova subvencija Ministarstva kulture?
Neka sitnica, recimo, poticaj od 300.000 eura, čisto da lakše prebrodi to teško razdoblje introspektivnog razmišljanja uz more.
A kad snimi novi, naravno, „angažirani“ film o zlim desničarima, krezubim vjernicima i potlačenim manjinama koje spašava dobri liberalni heroj – onda mu, molim lijepo, dajte i par milijuna.
Jer znate kako to ide:
Grijeh se briše, a grant se – piše.
Izvor:Marin Vlahović/Thomas Bauer
crodex.net
