Dok su jučer gotovo svi tzv. mainstream mediji bez ikakve kritičke distance prenosili ratnohuškački članak s Reutersa, prema kojem bi Rusija navodno imala ambiciju „osvajanja Europe“, danas se postavlja jednostavno pitanje:
hoće li isti ti mediji prenijeti i službeni stav američke obavještajne zajednice kada se ne uklapa u njihovu naraciju?
Naime, bivša kongresnica i predsjednička kandidatkinja Tulsi Gabbard objavila je javni istup u kojem jasno tvrdi kako je teza o ruskom osvajanju Europe čista propaganda, a ne procjena temeljena na obavještajnim analizama.
Prema njezinim riječima, američka obavještajna zajednica procjenjuje da Rusija nema ni kapacitet za potpuno osvajanje i okupaciju Ukrajine, a kamoli za vojni pohod na Europsku uniju. Sve suprotne tvrdnje, upozorava Gabbard, služe isključivo „napuhavanju straha i stvaranju političke podrške za nastavak rata“.
Reuters kao megafon, ne kao korektiv
Upravo zato je indikativno da je Reuters bez ikakve rezerve poslužio kao megafon najtvrđe ratne linije, pozivajući se na „izvore iz američke obavještajne zajednice“, ali bez jasnih imena, dokumenata ili provjerljivih procjena.
Kada se, međutim, pojavi javna i imenom potpisana izjava koja ruši cijelu konstrukciju – tada nastaje medijska tišina.
Mjera istine = uklapanje u narativ
Ovo nije prvi put da svjedočimo istom obrascu:
Anonimni izvori koji najavljuju eskalaciju – prenose se bez pitanja.
Službene i javne izjave koje dovode u pitanje ratni narativ – ignoriraju se.
Zato je legitimno pitati:
je li kriterij vijesti istina ili korisnost za određenu politiku?
Tko zapravo potkopava mir?
Gabbard otvoreno tvrdi da tzv. „deep state“ i pripadajući propagandni mediji aktivno rade protiv svakog pokušaja smirivanja sukoba i političkog rješenja, uključujući i napore bivšeg američkog predsjednika Donald Trump da se rat u Ukrajini završi pregovorima.
Ako je to točno, onda je jasno da najveća prijetnja miru u Europi ne dolazi iz Moskve, nego iz medijsko-političkog kompleksa koji rat treba – da bi opravdao vlastitu moć, proračune i ideologiju.
Hoće li ovo vidjeti svjetlo dana?
Pitanje je jednostavno i vrlo konkretno:
hoće li mediji koji su jučer dramatično upozoravali na „ruske tenkove u Berlinu“ danas prenijeti i stav koji kaže da takav scenarij nema realno uporište?
Ako ne hoće – onda je sve jasno.
Ne radi se o informiranju javnosti, nego o upravljanju strahom.
A to više nije novinarstvo.
crodex.net
