Dok se u Hrvatskoj svakodnevno govori o “ulaganju u mlade”, “kulturnom uzdizanju” i “vrijednostima koje treba prenositi novim generacijama”, praksa nam ponovno pokazuje sasvim suprotnu, ali već dobro poznatu matricu.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, preko HAVC-a, izdašno je financiralo film Svadba – trećerazrednu balkansku komediju prepunu stereotipa, prizemnog humora i jugoslavenskog mentalnog taloga.
No stvar tu ne staje. Distributeri sada, kroz školski sustav, pozivaju nastavnike da učenike vode na razredne projekcije, kao da se radi o djelu od iznimne kulturne, povijesne ili umjetničke važnosti. Doduše, možda je odgovor zapravo jednostavan: fore u filmu su točno na razini osnovne škole, pa je onda i logično da se film i gura u školske klupe.
Drugim riječima: državnim novcem financirana indoktrinacija pod krinkom kulture.
Kad je “Svadba” – onda je odgojno. Kad je istina o Domovinskom ratu – onda je problem.
S druge strane, kada su pojedini nastavnici odlučili odvesti učenike na film 260 dana, ekranizaciju istinite i potresne priče o stradanju djeteta u srpskim logorima tijekom Domovinskog rata, uslijedila je medijska hajka.
Napadi. Prozivanja. Etiketiranja. Moralne panike.
Jer film 260 dana ne služi “regionu”. Ne njeguje “zajedničku prošlost” i ne uklapa se u narativ poželjnog zaborava.
On podsjeća. On svjedoči. On razotkriva.
I upravo zato je – nepoželjan.
Izvor:Marin Vlahović
