Po svemu sudeći Zapad (EU i NATO članice) se kreće u pravcu samoubojstva i urušavanja postojećeg načina života i civilizacije. Za to ostvarenje koriste se svi dostupni instrumenti od korona-krize, zelene agende, migracija, umjetne inteligencije, izmještanja glavnine proizvodnih potencijala u JI Aziju i tko zna čega još sve ne. U nastavku teksta prenosimo tumačenje (u našem slobodnom prijevodu sa engleskog jezika) koje raščlanjuje izvjesnu i realnu opasnost jednog segmenta instrumenata za urušavanje postojećeg poretka – energetske politike tzv. zelene agende. Tekst potpisuje svjetski poznati autor, nagrađivani geopolitički analitičar, savjetnik za strateški rizik, profesor i predavač F. William Engdahl. Uzevši u obzir navedeno, teško je ne primjetiti da je u međuvremenu Ujedinjeno Kraljevstvo izišlo iz EU članstva, a članstvo u NATO-u nastoje nadomjestiti novim vojnim savezom AUKUS-om, u izgradnji kojeg svoje trenutne i ponajveće saveznike u NATO-u nipošto ne uvažavaju (slučaj francuskih podmornica za Australiju), a u tekućoj krizi između Rusije i Ukrajine (Zapada) se London doima najglasniji u optužbama Rusije, dok je Njemačka istovremeno iskoračila ispred sviju, u izvjesnu u energetsku krizu (što uvelike podsjeća na okolnosti prije I.svj.rata).
Danas se odvija velika suludost jer imamo, s jedne strane, sve agresivnije vojno stajalište SAD-a i NATO-a prema Rusiji i Kini, a s druge strane, očitu samoubilačku nacionalnu ekonomsku politiku Zelene agende SAD-a, kao i država članica EU-a, NATO-a.
Zapanjujuća transformacija gospodarstava najnaprednijih svjetskih industrijskih gospodarstava je u tijeku i uzima zamah. Srce transformacije je energija i apsurdna potražnja za energijom s “nultim ugljikom” do 2050. godine ili prije.
Eliminirati ugljik iz energetske industrije u ovom trenutku, ili možda ikad, nije moguće. Ali poticanje na to značit će urušavanje najproduktivnijih svjetskih gospodarstava. Bez održive industrijske energetske baze, zemlje NATO-a postaju u vojnom smislu patuljci.
Ne može se govoriti o “obnovljivoj” energiji od sunca, vjetra ili skladištenja baterija. Moramo govoriti o nepouzdanoj energiji. To je jedna od najkolosalnijih znanstvenih zabluda u povijesti.
31. prosinca 2021.g. nova njemačka koalicijska vlada trajno je zatvorila tri od preostalih šest nuklearnih elektrana. Učinili su to u trenutku kada su zalihe prirodnog plina bile iznimno niske ulaskom u tešku zimu i kada je bilo kakva jaka hladna fronta mogla dovesti do nestanka struje. Zbog njemačkog odbijanja da dopusti uvoz drugog ruskog plinovoda, Sjeverni tok 2, Njemačka se suočava s povećanjem spot cijene električne energije za 500% u odnosu na siječanj 2021.g.
Unaprijed planirana energetska kriza u EU
Godine 2011., kada je kancelarka Merkel proglasila skoro gašenje nuklearne energije, njezine zloglasne Energiewende politike, kako bi postupno ukinula nuklearnu energiju i prešla na obnovljive izvore, 17 nuklearnih elektrana pouzdano i stabilno je opskrbljivalo 25% sve električne energije u zemlji. Sada se preostale 3 elektrane moraju zatvoriti do kraja 2022.g..
U isto vrijeme vladin plan zelene energije od 2016. izuzeo je 15,8 GigaWatta proizvodnje energije od ugljena od siječnja 2022.g..
Kako bi nadoknadili činjenicu da solarna energija i vjetar, unatoč snažnoj medijskoj propagandi, ne popunjavaju manjak nedostatka energije, njemačka električna mreža je, zbog toga, primorana značajno povećati uvoz električne energije iz susjednih EU Francuske i Češke Republike.
Ironično, veliki dio el.energije od susjeda Njemačka uvozi iz njihovih nuklearnih elektrana. Njemačka danas ima najviše cijene električne energije od bilo koje industrijske zemlje kao rezultat politike Energiewendea.
Sada se javlja i problem s opskrbom el.energije iz Francuske. Naime, u prosincu je EDF, francuska državna nuklearna agencija, objavila da će se ukupno četiri reaktora zatvoriti radi pregleda i popravka nakon otkrića oštećenja od korozije.
Predsjednik Macron koji se suočava s izborima u travnju pokušava igrati vodeću nuklearnu silu u EU-u protiveći se snažnoj antinuklearnoj poziciji Njemačke. No opskrba iz Francuske nuklearnom energijom je ranjiva i malo je vjerojatno da će Francuska napraviti bilo kakva veća nova ulaganja u nuklearke, unatoč nedavnim tvrdnjama, jer istovremeno se planira zatvaranje dvanaest nuklearnih reaktora u sljedećih nekoliko godina, zajedno s termoelektranama na ugljen, ostavljajući tako i Francusku i Njemačku ranjivima na budući nedostatak energije.
Macronov program Francuska 2030. poziva na ulaganje jadnih 1,2 milijarde dolara u nuklearnu tehnologiju malih postrojenja.
Ali nuklearno pitanje nije jedino u energetskoj juhi EU. Svaki aspekt trenutačnog energetskog plana EU-a osmišljen je za uništenje modernog industrijskog gospodarstva, a arhitekti koji izdašno financiraju zelene think tankove, poput Potsdamskog instituta u Njemačkoj, to znaju.
Uvođenje el.energije od vjetra i sunca, koje su jedine dvije ozbiljne opcije koje se provode, kao zamjena za ugljen, plin i nuklearnu energiju, jednostavno rečeno, nije moguće niti održivo.
Nestabilna i nepouzdana zamjenska energija
Za Njemačku, zemlju s malo sunčanih sati, vjetar je vodeća alternativa. Međutim, jedan od problema s vjetrom, kao što je dramatično pokazala zima 2021.g., je da on ne puše uvijek, i to puše nepredvidivo.
To znači nestanke struje (engl. blackuot) ili pouzdaniju alternativnu energiju, budući da se ugljen, prirodni plin i nuklearna energija potiskuju.
Nadalje, vjetroelektrane su i pogrešno pro/cijenjene u smislu bruto teoretskog kapaciteta jer državama poput Njemačke to ide u korak sa službenim narativom kada se žele hvaliti napretkom u obnovljivim izvorima energije.
U stvarnosti ono što se računa je stvarna električna energija proizvedena tijekom vremena ili ono što se naziva čimbenikom kapaciteta ili čimbenikom opterećenja. Za solarnu energiju faktor kapaciteta je obično samo oko 25%.
Sunce u sjevernoj Europi ili Sjevernoj Americi ne sja 24 sata dnevno. Niti je nebo uvijek bez oblaka. Slično tome, vjetar ne puše uvijek i teško je pouzdan.
Surova stvarnost potvrđuje suludost Zelene agende
Njemačka se može pohvaliti s 45% bruto obnovljive energije, ali to nije u stvarnosti baš tako.
Institut Frauenhofer u studiji iz 2021. procjenjuje da Njemačka mora instalirati najmanje šest do osam puta više solarnih elektrana kako bi do 2045.g. ostvarila 100% ciljeva energije bez ugljika, nešto za što vlada odbija procijeniti troškove, ali privatne procjene su u bilijunima.
Izvješće kaže da je od sadašnjih bruto solarnih kapaciteta, od 54 GW, potrebno uspostaviti čak 544 GW do 2045. godine. To bi značilo zemljišni prostor od 3.568.000 hektara ili 1,4 milijuna hektara, više od 16.000 četvornih kilometara čvrstih solarnih panela diljem zemlje. Tome dodajte glavne vjetroelektrane.
To je recept za samoubojstvo. Prijevara vjetra i sunca kao razumne opcije za energiju bez ugljika počinje izranjati na svjetlo dana.
Naime, ovog 5. siječnja, Alberta (Kanada), gdje vlada snažno gradi vjetroelektrane i lokacije za solare, tijekom jako hladnog dana s temperaturama blizu 45 F minus (-42,7 stupnjeva celzijusa), 13 solarnih postrojenja Alberte povezanih na mrežu, procijenjenih na 736 megavata, dalo je tek 58 megavata mreži.
Nadalje, 26 vjetroelektrana, s kombiniranim nazivnim kapacitetom od 2.269 megavata, hranilo je mrežu sa tek 18 megavata.
Dakle, ukupno iz obnovljivih izvora energije ostvarena je proizvodnja skromnih 76 megavata od teorijskih 3.005 megavata navodno zelene, obnovljive energije.
Teksas je tijekom jakog snijega u veljači 2021. imao slične probleme sa suncem i vjetrom kao i Njemačka. Također kada pada snijeg solarne elektrane su bezvrijedne.
Osim toga, kako bi se postigla nula ugljika iz obnovljivih izvora, ogromne površine zemlje moraju biti popločane solarnim panelima ili namijenjene vjetroelektranama.
Prema jednoj procjeni, količina zemljišta potrebna za smještaj 46.480 solarnih elektrana predviđenih za SAD je 650.720 četvornih milja, što je gotovo 20% donjih 48 država SAD-a. To je područje veličine Teksasa, Kalifornije, Arizone i Nevade zajedno.
Samo u američkoj državi Virginiji novi zeleni zakon, Virginia Clean Economy Act (VCEA) doveo je do ogromnog porasta instalacije solarnih projekata koji predstavljaju rast za 780 četvornih milja solarnih ploča do sada.
Kako David Wojick ističe, to je oko 500.000 hektara sela, poljoprivrednog zemljišta ili šuma uništenih i popločanih s oko 500 zasebnih projekata koji pokrivaju veći dio ruralne Virginije za koje će trebati nevjerojatnih 160 milijuna solarnih panela, uglavnom iz Kine, a svi su predodređeni da postanu stotine tona otrovnog otpada.
Milijuni poslova? Da, ali u Kini.
Bidenova administracija i car obnovljivih izvora energije John Kerry lažno su tvrdili da će njihova Zelena Agenda ili Build Back Better značiti milijune novih radnih mjesta. Međutim, izostavljaju reći da će posao biti u Kini koja proizvodi daleko najviše solarnih panela, što je gotovo monopol nakon što su prije deset godina uništili konkurenciju SAD-a i EU s jeftinim subvencioniranim panelima Made in China.
Slično, većinu energije vjetra u Kini proizvode kineske tvrtke. U međuvremenu Kina koristi rekordne količine ugljena i odgađa svoje obećanje za nultu emisiju ugljika punih desetljeća nakon EU i SAD-a do 2060. Oni nisu spremni ugroziti svoju industrijsku dominaciju teorijom o klimi koja se temelji na lažnim podacima i lažima da će CO2 uništiti planetu.
Njemačka sindikalna federacija DGB nedavno je procijenila da je od 2011. ta zemlja izgubila oko 150.000 radnih mjesta samo u sektoru obnovljivih izvora energije, uglavnom zato što su solarni paneli proizvedeni u Kini uništili vodeće njemačke solarne tvrtke. A Njemačka je najzelenija zemlja EU.
Budući da po definiciji obnovljivi izvori energije vjetra ili sunca uništavaju više radnih mjesta u ukupnom gospodarstvu, nego što ih ikad dodaju.
Industrijski kolaps NATO-a
Budući da je solarna energija i vjetar u stvarnosti daleko skuplja od konvencionalne ugljikovodične ili nuklearne električne energije, oni povećavaju ukupne troškove električne energije za industriju prisiljavajući mnoge tvrtke na zatvaranje ili preseljenje negdje drugdje.
Ovo skriva od javnosti samo službena statistička prijevara.
Europa i Sjeverna Amerika trebat će ogromne količine čelika i betona za izgradnju očekivanih milijuna solarnih panela ili vjetroparkova. Za to su potrebne ogromne količine konvencionalnog ugljena ili nuklearne energije.
Koliko će električnih punionica za E-automobile biti potrebno za kućno punjenje 47 milijuna njemačkih E-automobila? Koliko će biti povećanje potražnje za električnom energijom?
Značajno istraživačko središte za zelenu energiju u SAD-u, RethinkX, izdao je propagandnu studiju za obnovljive izvore energije u 2021.g. pod naslovom Ponovno promišljanje energije 2020.-2030.: 100% solarna energija, vjetar i baterije tek je početak.
Njihov odgovor na probleme niskog kapaciteta za vjetar i solarnu energiju je izgradnja 500% ili čak 1000% više od predviđenog kako bi se nadoknadio nizak čimbenik kapaciteta od 25%.
Oni iznose apsurdnu tvrdnju, bez konkretnog dokaza da, “Naša analiza pokazuje da je 100% čista električna energija iz kombinacije solarne energije, vjetra i baterija (SWB) fizički moguća i ekonomski pristupačna u cijelom kontinentalnom dijelu Sjedinjenih Država, kao i ogromna većina ostalih naseljenih regija svijeta do 2030…. ovo preobilje čiste energije – koju nazivamo super-snagom – bit će dostupno uz gotovo nultu graničnu cijenu tijekom većeg dijela godine.” Ta je izjava prikazana bez trunke podataka ili konkretne znanstvene analize izvedivosti, samo dogmatska tvrdnja.
Preminuli kanadski arhitekt UN Agende 21, Maurice Strong, milijarder, prijatelj Davida Rockefellera, bio je podtajnik Ujedinjenih naroda i glavni tajnik konferencije o Danu planete Zemlje u Stockholmu u lipnju 1972. godine. Bio je i povjerenik Zaklade Rockefeller.
On je više nego možda itko drugi odgovoran za program deindustrijalizacije “održivog gospodarstva” s nultom emisijom ugljika. Na summitu UN-a u Riju 1992. otvoreno je iznio grubu agendu zagovornika radikalne eugenike poput Gatesa i Schwaba: „Nije li jedina nada za planet to što će industrijalizirane civilizacije propasti? Nije li naša odgovornost da to ostvarimo?“ Taj plan danas je u velikoj mjeri Veliki reset.
Rat sada?
Ako nekoć napredna, energetski intenzivna gospodarstva zemalja članica NATO-a u Europi i SAD-u nastave ovim samoubilačkim putovanjem, njihova će sposobnost uvjerljive vojne obrane ili napada postati fatamorgana.
Nedavno je korumpirana njemačka predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, izjavila da visokotehnološka njemačka obrambena industrija i njezini dobavljači ne bi trebali primati bankovne kredite jer nisu dovoljno “zeleni” ili “održivi”. Navodno su banke već primile poruku. Uz naftu i plin sada je ciljana i obrambena proizvodnja. Von der Leyen kao njemačka ministrica obrane bila je naširoko okrivljena što je dopustila da se njemačka obrana sruši do katastrofalnog stanja.
U svojoj sada jednostranoj potrazi za svojom ludom Agendom 2030 i Zero Carbon (nultom emisijom ugljika) agendama, Bidenova administracija i EU stavljaju svoju industriju na namjerni put uništenja mnogo prije kraja ovog desetljeća.
Pokreću li ove okolnosti sadašnji plan NATO-a u odnosu prema Rusiji u Ukrajini, Bjelorusiji, Armeniji i sada Kazahstanu?
Ako NATO-ove sile znaju da će im u bliskoj budućnosti nedostajati temeljna dubinska vojna industrijska infrastruktura, misle li da je bolje odmah isprovocirati mogući rat s Rusijom, kako bi eliminirali potencijalnog otpornika njihovoj deindustrijskoj agendi? Osim Kine, Rusija ima jedini potencijal za zadavanje razornog udarca NATO-u ako je isprovocira.
Stvaranje masovne psihoze i ludila svjetine
Godine 1852. engleski povjesničar Charles Mackay napisao je klasik pod naslovom Memoari o izvanredno popularnim zabludama i ludilom svjetine (engl. Memoirs of Extraordinary Popular Delusions and the Madness of Crowds), pružajući malo poznat uvid u masovnu histeriju koja stoji iza religioznih Velikih križarskih ratova 12. stoljeća, Manije vještica ili manije sa nizozemskim Tulipanima i brojne druge popularne zablude. Važno je razumjeti globalnu iracionalnu žurbu ka ekonomskom i političkom samoubojstvu.
Isti ključni igrači koji stoje u pozadini obveze masovnog cjepljenja protiv COVID-a neprovjerenim eksperimentalnim cjepivima, koja mijenjaju genetiku, kao i u pozadini planetarnih mjera zatvaranja društava koja su uslijedila, uključujući Billa Gatesa i Papu Franju, stoje i u pozadini Svjetskog ekonomskog foruma Klausa Schwaba i njegovog Velikog reseta, i njegove Agende UN-a 2030 zelenog ludila bez ugljika, kako bi natjerali cijeli svijet na prihvaćanje neviđenih drakonskih ekonomskih mjera.
To će zahtijevati pokornu i fizički slabu populaciju koja će pratiti zadani kolosijek, što belgijski profesor psihologije dr. Mattias Desmet i dr. Robert Malone nazivaju stvaranje masovne psihoze, psihozom gomile, vrstom masovne hipnoze koja zanemaruje razum.
Jasno je da i mit o globalnom zatopljenju i program korona pandemije zahtijevaju takvu masovnu hipnozu – “izvanrednu popularnu zabludu”.
Bez histerije straha od COVID-a nikada ne bismo dopustili da Zelena agenda dođe toliko daleko da su naše električne mreže na rubu nestanka, a naše ekonomije na rubu sloma.
Konačni cilj i pandemije COVID-a WHO-a i Zelene agende je marš na Schwabov distopijski Veliki reset cjelokupne svjetske ekonomije u korist korporativne diktature nekolicine globalnih korporacija poput BlackRocka ili Google-Alphabeta.
