Nakon što je Nenad Bakić predložio svojim pratiteljima da tuže Faktograf ako im se učini da su iz nekog partikularnog razloga oštećeni ili cenzurirani, ekipa iz lokalnog provjerivača činjenica Bakićev je prijedlog označila kao fake news, a njegovim objavama smanjila doseg.
Koliko je koncept fact-checkinga na društvenim mrežama redikulozan, promašen, a mjestimice i veoma zabavan, moglo se jasno vidjeti ovaj mjesec, i to u nekoliko viralnih hitova, koje ne bi bilo zgorega ponoviti. Prvi je i najluđi svakako taj da se Facebook pred privatnom tužbom američkog novinara Johna Stossela brani tezom da je fact-check ustvari tek jeftino mišljenje medija koji je zadužen za “kustosiranje” Facebookova sadržaja.
Stossel je Facebookova provjerivača činjenica tužio za difamaciju nakon što se jednom od uposlenih fact-checkera nije svidio ton kojim je Stossel govorio o klimatskim promjenama, piše Nino Đula u kolumni za tiskano izdanje Jutarnjeg lista, a koju prenosi narod hr
Dakle, ubuduće kada vam lokalni internetski komesar objavu označi kao neistinitu ili djelomično istinitu, kada vam ono što imate reći otrese na neko digitalno smetište ili izravno nanese financijsku i drugu štetu smanjenjem dosega vašeg profila i vaših objava, upamtite da to radi iz agresivnih ideoloških razloga, ponesen ničim drugim nego osobnim mišljenjem.
U tom su duhu portali ovog tjedna prenijeli vijest da je Facebook s privatnog profila, cenzurirao i uklonio fotografiju na kojoj je pisalo da su “slatki štenci instant depresiv”. Josip Prvonožac jedan je od korisnika čija se fotografija pasa uklonila s društvene mreže pod objašnjenjem, pazite sad, da štenci IPAK NISU antidepresiv. Ma ‘ajde?
Umjesto klonazepama netko je “u depri” htio prožvakati tromjesečnog retrivera?
Jer evo, ima tome par dana da je The British Medical Journal, jedan od najstarijih i najutjecajnijih medicinskih časopisa, poslao otvoreno pismo Marku Zuckerbergu u kojem “izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi provjere činjenica koje u ime Facebooka obavljaju fact-checkeri”.
Urnebes i u domaćem medijskom kabaretu
Nakon što su se u BMJ-u opetovano javljali redakciji spomenutog fact-checkera sa zahtjevom da se netočne informacije isprave, sudeći po pismu djelomično zabrinuti i za njihovu mentalnu krepost, uručena im je odbijenica. Dakle, što ti vrijedi medicinski doktorat, umiveni znanstveni pedigre i to što si akademski recenziran u najprestižnijem medicinskom časopisu kada konačni veto pred širom boranijom ima neki lokalni Faktograf?
Urnebes i u domaćem medijskom kabaretu – nakon što je Nenad Bakić (možda poveden i Stosselovim primjerom?) predložio svojim pratiteljima da tuže Faktograf ako im se učini da su iz nekog partikularnog razloga oštećeni ili cenzurirani, ekipa iz lokalnog provjerivača činjenica Bakićev je prijedlog označila kao fake news, a njegovim objavama smanjila doseg.
Zauzvrat su se, tvrde u Faktografu, izložili različitim prijetnjama, a s Bakićevom objavom povezali su i hakerski napad koji im se dogodio nekoliko sati poslije. Zašto se jedan pravni savjet definira kao poziv na linč ili fake news, ostaje da se utvrdi u misaonim alejama koje su svojim koracima prokrčili doajeni internetskog bontona.
Kulminacija ove bizarne fertutme doseže se u trenutku kada Faktograf neovisnom provjerom činjenica utvrđuje jesu li informacije koje se tiču Faktografa vjerodostojne ili nisu. Tužan presedan postavilo je i Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske, koji su se gotovo nehajno, kao da to njihova posla nisu, popišali po slobodi govora i stali na stranu takvog sitnjavora kao što je cenzura Facebook profila. Na takvu situaciju Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, odgovara hashtagovima #samoljubav, kao neka krpom udarena Severina.
Civilno društvo svelo se na iste njuške
Najbitnije, suočavamo se s tragičnim s tragičnim opadanjem onoga što smo zamislili kao slobodu izražavanja. I to putem resursa kojeg je svijet zamislio da je zaštiti – pritom potpuno propustivši reći da u novinarstvu neutralnosti nema. Utišavanje suprotnih ideoloških stavova, gušenje znanstvene rasprave i ušutkavanje kritičkog promišljanja stvara probleme suživota tamo gdje ih ne bi trebalo biti.
To je perverzna cenzura, na koju nismo bili spremni jer je ne ostvaruju država, vlada, stranka ili Crkva, nego prije raspršeni fragmenti onoga što zovemo civilnim društvom. U Hrvatskoj je, k tome, slučaj da se civilno društvo, ionako šićušno, svelo na civilnu ekipu – što god da se događa, pojave se jedne te iste njuške. Utvrditi činjenice nije problem: hitan makeover!
