Unatoč tome što se javnosti predstavljao kao arbitar istine i jamac činjenično točnih informacija, štiteći korisnike od “lažnih vijesti” i “dezinformacija”, Facebook je na sudu priznao da su njegove “provjere činjenica” informacija – često usmjerene na konzervativce i libertarijance (tj. tradicionalne liberale) – nisu ništa drugo do neobvezujuća mišljenja.
Ova suluda vijest dolazi iz sudske bitke Facebooka s Johnom Stosselom, koji tuži Facebook za klevetu zbog njegove odluke da doda oznaku “provjera činjenica” na videozapise ovog istraživačkog novinara o klimatskim promjenama. Stossel je inače dobio nagradu Emmy i nekoliko drugih nagrada, a autor je tri knjige: “Odustani” iz 2004., “Mitovi, laži i apsolutna glupost” iz 2007. i “Ne, ne možemo!
Zašto vlada ne uspijeva, ali pojedinci uspijevaju” iz 2012. Zanimljvo je da se u onoj drugoj bavi upravo raskrinkavanjem mitova koji su se kroz medijski narativ i (auto)cenzuru uhvatili u javnosti kao potpune istine, iako nemaju nikakvih temelja u stvarnosti, te masovne histerije i paranoje oko raznih preuveličanih opasnosti koje prijete čovječanstvu i bile su temeljem vrlo skupih politika, a koje su se u konačnici uglavnom pokazale kao minorne ili nepostojeće.
Na drugoj stranici Facebookovog sudskog podneska piše:
Izvan ovog problema obuhvata sekcije 230, pritužba (Stosselova, op.priznajem) također ne uspijeva zadovoljiti navod da se radi o kleveti. Kao prvo, Stossel nije predstavio činjenice iz kojih bi proizlazilo da je “Meta” postupala s klevetničkom namjerom – što, kao javna osoba, mora. Nadalje, Stosselove tvrdnje usredotočuju se na članke za provjeru činjenica koje je napisao “Climate Feedback”, a ne na oznake postavljene putem Facebook platforme.
Same oznake nisu ni lažne ni klevetničke; naprotiv, one predstavljaju zaštićeno mišljenje. Čak i ako bi Stossel mogao pripisati zasebne web-stranice Climate Feedbacka Meti, osporene izjave na tim stranicama također nisu niti lažne niti klevetničke.
Izvornik:
Beyond this threshold Section 230 problem, the complaint also fails to state a claim for defamation. For one, Stossel fails to plead facts establishing that Meta acted with actual malice— which, as a public figure, he must. For another, Stossel’s claims focus on the fact-check articles written by Climate Feedback, not the labels affixed through the Facebook platform. The labels themselves are neither false nor defamatory; to the contrary, they constitute protected opinion. And even if Stossel could attribute Climate Feedback’s separate webpages to Meta, the challenged statements on those pages are likewise neither false nor defamatory.
Dakle, Facebook, koji sebe sada naziva “Meta”, tvrdi da Stossel ne može “pripisati zasebne web-stranice Climate Feedbacka Meti” zbog toga što je tehnološka tvrtka prenijela proglašavanje nečeg istinitim ili lažnim “trećim stranama”, “neovisnim partnerima” za provjeru činjenica, a to su uglavnom medijske organizacije i neprofitne organizacije sa snažnom ideološkom agendom (čitaj Faktograf).
Facebook koristi ovaj sustav kako bi se distancirao od odgovornosti od bilo kakvih provjera činjenica, tvrdeći da odluke donose treće strane, a ne sama tvrtka. Drugim riječima, oni kao nemaju ništa s tim.
Međutim, tvrtka i dalje djeluje u skladu s tim odlukama “neovisnih organizacija” stavljajući oznake na objave za koje su “provjerene činjenice” i suzbijajući njihov doseg na platformi. A same oznake, kažu, ne mogu biti “klevetničke”. S druge strane, oni tvrde da je to da je neka tvrdnja “lažna” samo – mišljenje njihovih “partnera”, na koje oni po Ustavu imaju nesporno pravo.
Imaju, no imaju li i drugi isto pravo?
