Republika Hrvatska je od 1991. godine izgubila 895.736 stanovnika – cijeli grad Zagreb i cijeli grad Rijeku zajedno!
Depopulacija stanovništva u Hrvatskoj duboki je problem čiji su uzroci i posljedice vrlo složeni. No, pozicionirane političke elite umjesto progresivnih i racionalnih rješenja za stvarne probleme opstojnosti države i njenih građana nameću neokomunističko-ideološki lov na vještice.
Nevjerojatno licemjerje i skretanje sa važnih demografskih, egzistencijskih i razvojnih tema hrvatske države je obračun sa istinskim domoljubima, a ne:
- kažnjavanje okupatorskih ratnih zločinaca, ubojica i silovatelja ili
- borbe protiv društvenih devijacija korupcije, kriminala, nepotizma i uništavanja boljitka države i svih njenih građana.
Do kada će se u Hrvatskoj moći vijoriti i isticati zločinačka crvena petokraka simbol totalitarnog komunističkog režima čiji su neprocesuirani akteri napravili nevjerojatan, ogroman genocid hrvatskog naroda od završetka II svjetskog rata pa sve do ‘90 tih i potom ponovo u Domovinskom obrambenom ratu?
Bolesno stanje u društvu posebno je znakovito čak i u mjestima na prvim crtama obrane moderne hrvatske države, gdje još uvijek nedirnuto stoje spomenici fabriciranim partizanskim junacima, ustvari zločincima, a junaka i heroja iz Domovinskog rata uopće nema ili se protiv istih, još živih vode različiti sudski procesi.
Hoće li i ostali hrvatski branitelji pored pripadnika HOS-a po nalogu rigidnih neprocesuiranih okupatorskih i antihrvatskih manjinaca i domaćih veleizdajnika biti kažnjavani zbog isticanja svojih insignija i znakovlja iz svetog Domovinskog rata.
Može li se za početak u toj novoj borbi protiv zločinačkih totalnih režima konačno lustrirati i skloniti lažni partizanski narodni junak iz dvorišta škole u središtu Čepina. Taj kvazi junak Ignjo Batrnek-Mali poznat je po tome što je rušio pruge i minirao vlakove, te zapalio Tvornicu kudelje, a ubijen je 26. veljače 1945. kada je krao kokoši iz dvorišta domobrana nasuprot ulaza u Osječku mljekaru i to na ogradi jer nije niti nakon upozorenja htio stati i vratiti plijen, a gdje mu je zbog tog “junačkog” djela postavljena kamena spomen ploča.
Hoćemo li i idućih 80 godina trovati hrvatsku mladež lažima o junaštvu takvih i sličnih kokošara i zločinaca te štititi njihovu krvavu partizansku petokraku sa kojom su hrvatski građani protjerani, silovani i ubijeni i ‘90-tih u obrani civilizacijskog prava na svoj Dom i Domovinu?
Hoće li se konačno ukloniti i mauzolej četniku Vukašinu Šoškočaninu vođi pobune protiv hrvatske države u Borovom selu?
Tko je na pogrešnoj strani povijesti: četnici i teroristi ili hrvatski branitelji i domoljubni građani?
Možemo li konačno progledati i zaštiti od krvi žednih mrzitelja Hrvatske, obitelj, kulturu, tradiciju, vjeru i suverenizam.
Vrijeme je konačne odluke, ponosnog dizanja glave, preispitivanja i odbacivanja totalitarnog zločinačkog komunističkog nasljeđa te osporavanja i dokidanja koalicije sa okupatorima koji su očito dobili nova krila te ponovo hrvatske domoljube i branitelje zbog pozdrava etiketiraju i stigmatiziraju kao zločince.
Neka nam na pameti bude biblijska misao: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”(Matej 25,40).
Muka Isusa Krista te slavno Uskrsnuće u kraljevstvo Božje neka vam bude vodilja kako se za ideale vjere i ljubavi isplatilo nositi križ i trpjeti pa će i pobjednički hrvatski narod trpjeti do svoje konačne pobjede i zajedništva u slavlju mira i prosperiteta ili nas neće biti.
