Gospodin Thomas-EL autor je knjige “Biram ostati: Crni učitelj odbija napustiti središte grada”. On je bio nadareno dijete koje je potpomognuto projektima Philadelphije steklo obrazovanje na Iwy Legue i vratio se u Philadelphiju 1987., da bi postao nastavnik u srednjoj školi Vaux.
Tamo je oživio šahovski klub s temeljitom vjerom u njihove potencijale; učio je djecu igrati šah. Ta su djeca pobjeđivala na lokalnim i nacionalnim natjecanjima.
Gospodin Thomas-EL je iskoristio ove rezultate za motivaciju stotina djece za pohađanje privlačnih srednjih škola i nakon toga na važnijim fakultetima i sveučilistima. Mnogi su nastavili raditi u višem obrazovanju i u profesionalnom svijetu.
MOŽE LI ŠAH DOISTA NA TAJ NAČIN UTJECATI NA DJECU?
Ali, jesu li ta postignuća ostvarena zbog bavljenja šahom? Prije svega to je samo igra, zar ne?
Ono što sve više roditelja počinje uočavati je da šah može pomoći u poticanju razvojnog razmišljanja kod djece.
Yasser Seirawan, jedan od prvih američkih velemajstora, voli reći kako šah podučava na pet područja: čitanju, pisanju, aritmetici, odgovornosti i poštovanju.
ŠAH I PET UČINAKA KOD DJECE
Šah i čitanje: jer djeca moraju čitati iz mnogih knjiga da poboljšaju svoju igru.
Šah i pisanje: jer pravila šaha kažu da je poželjno zapisivati svoje partije.
Šah i matematika: jer svaka figura na šahovskoj ploči ima neku vrijednost, jedna veća od druge; ako izgubiš jaču figuru za slabiju može te stajati cijele partije.
Šah i odgovornost: jer jedino ti odlučuješ da se tvoja vojska tj. tvoje figure razvijaju u najboljem smjeru, bilo kakva loša odluka rezultirat će gubitkom ljudi
(figura) bez mogućnosti nadoknade. To te može stajati gubitka partije.
Šah i poštovanje: jer poštuješ sebe i svog suparnika, a isto vrijedi i za tvog suparnika; svaka partija počinje i završava se s rukovanjem.
ŠAH POTIČE RAZVOJNO RAZMIŠLJANJE KOD DJECE
Kao šahovski trener vidio sam da šah čini mnogo, mnogo više. Kad dijete prihvaća kraljevsku igru ( Šah je bio od oko 1550 do 1620 godine i poznat kao “kralj
igara” i “igra kraljeva” ), počinje razvijati logično razmišljanje, kritičko mišljenje, rješavanje problema, kao i matematičke vještine, algebru i geometriju.
Studija doktora Petera Dauvregnea sa sveučilista u Sydneyu je pronašla da su studenti koji igraju šah povećali kvocijent inteligencije ( IQ ) u slijedećim područjima:
– pojačana vještina rješavanja problema
– naučeni kako neovisno donijeti teške i apstraktne odluke
-unaprjeđenje čitanja, pamćenja, jezika i matematičkih sposobnosti; njeguje kritičko, kreativno i orginalno mišljenje
– spremno donositi točne i brze odluke pod vremenskim pritiskom ( vještina koja može pomoći poboljšanju ispitnih testova u školi )
– naučeni kako misliti logično i uspješno, učeći kako izabrati “najbolju” od velikog broja opcija
-nadarena djeca pomažući manje uspješnoj djeci uče kako učiti i postići što bolji uspjeh
-prikazuju važnost fleksibilnog planiranja, koncentraciji i posljedici odluka
-pruža dječacima i djevojčicama bezbrižnost razvoja njihovih prirodnih sposobnosti neovisno o socijalno-ekonomskoj pozadini.
DRUGE STUDIJE KOJE POKAZUJU DA JE ŠAH DOBAR ZA DJECU
“Šah je obrazovno istraživački sazetak” Roberta Fergusona ( 1995 ). Četrnaest stranica sažetka ključa šahovskog istraživanja
“Šah poboljšava akademske perfomanse”, sažetak NY šahovskog programa
“Važnost šaha u razredu” Atlanske šahovske novosti, 1990 ( Michael D. Wojcio ). Wojcio podučava šah lošije učenike u pet NY skola i opisuje njegov program i
uspjehe.
“Šah i obrazovanje” John Artise. Poslije dvije godine psihološkog istraživanja u šahu, Artise je pronašao spoznajno poboljšanje u pamćenju i logici, promatranju
i analizi i djelotvornoj kondiciji.
“Efekti šaha na rezultate čitanja” Stuarta Marguliesa, Ph.D.
“Učeći četvrto R ( rezoniranje ) kroz šah” ( Robert Ferguson ). 1979.g. projekat učenja nadarenih ( razred od 7 – 9 ) u Bradford Pa. Statistički “potvrđuje” da šah
poboljšava rezultate razmišljanja.
Također uključuje opis programa učenja.
“Šah čini djecu oštroumnom” ( Anne Graham – roditelji – prosinac 1985. ).
Potiče roditelje da upoznaju svoju djecu sa šahom i navodi rad Pete Shaw, Jeef Chesin, Bob Cotter itd.
“Šah čini djecu oštroumnijom” ( Dr. Gerard J. Dullea ).
“Šah kao put učenja misliti” ( Diane Horgan ).
Ovo su samo “nabacane” neke studije. U Nizozemskoj, Nizozemci su pronašli da su djeca koja igraju šah gotovo 8% bolja u matematici i znanosti u odnosu na djecu koja nisu igrala šah.
( Statistički rezultati kod djevojčica bili su 12% bolji u korist djevojčica koje su igrale šah).
ŠAH U ŠKOLAMA
Šah ( već dugo prihvaćen od Rusa i Europljana koji isto tako žele učinit tu igru dijelom njihovog obrazovnog sustava ) je postao dio nastavnog plana u stotinama škola u Kanadi. Kanađani su uvidjeli koristi koje šah pruža djeci.
Ali svi ovi razlozi ne privlače djecu da se upuste u igranje šaha. Kao šahovski trener, uočio sam sjajnu pomoć u šahovskim školskim klubovima u kojim sam poučavao. U školi za koju radim u Phoenix-u, AZ primjećen je porast od 20 % godišnje u odnosu na vrijeme prije 8 godina kada sam u školu došao. Kad sam počeo podučavati šah pet godina ranije mogli smo održavati formalan turnir sa 70 igrača. Kad smo imali 100 ili 150 sudionika mislili smo da je to veliko. Ove godine ( 2004.) u osam turnira koje smo održali zadržali smo preko 350 u pet sekcija i to samo iz većeg Phoenix područja. Arizona državno prvenstvo i Arizona guvernerski kup svaki je imao priblizno 600 natjecatelja, dok je nedavno američko šahovsko savezno osnovno prvenstvo zaključeno s 2100 djece u nastupu.
ŠAH PRIVLAČI DJECU
Zašto su djeca privučena šahom? Vjerujem da to pripada našoj (njihovoj) naslijeđenoj individualističkoj, natjecateljskoj prirodi. Kako dijete raste on /ona želi stati na vlastite noge, daleko od roditelja ili čuvara i u isto vrijeme, kad postignu gol, reci im “hej, gledajte što mogu učiniti!”
Za razliku od mnogih timskih športova šahisti su oslonjeni na vlastite snage. Ako izgube partiju to je njihova grješka, njihov neuspjeh i ničiji više. Ne mogu opravdavati svoj gubitak na timskoj grješci, krivo dodana lopta, ne dati gol ili biti prisiljeni loše igrati, nije važno kako je loša timska igra. U isto vrijeme, kad
pobjede, to je također na njihovim ramenima. To je zbog toga jer su oni bili ti koji su uložili ekstra napor pri proučavanju ove zamršene igre. Oni su ti koji su smislili kako svoje suparnike izmučiti dugom borbom ili kratkom zamkom. I poslije njihovog meča ta pobjeda može povisiti adrenalin puno više nego na
profesionalnom športskom nivou.
Djeca koja prihvaćaju šah gaje duboke emocije za tu igru. Jednom naučeno, to je s njima za cijeli život. Ipak, to su samo oni koji igraju natjecateljski šah koji će ih razviti u bolje igrače više od onih koji samo uče poteze igre.
Ali, je li ovo zdravo? Zar natjecateljski stav kod naše djece može biti loš? To ne vjerujem, barem ne u natjecanju u šahovskoj areni.
Vidio sam da djeca koja odrastaju uz šah postaju sjajna djeca. Djeca koja su nervozna, smire se; djeca koja su hiper-aktivna sjede i igraju satima; djeca koja su jako osjećajna uče gubiti i vraćaju se opet igri; djeca koja su preuspješna uče da ima netko tko ih može pobijediti; djeca koja nikako ne mogu vjerovati da mogu išta dobro napraviti ili isticati se u nečemu dobivaju partije. Djeca koja žele pobjediti pod svaku cijenu uče da pobjeđivanje nije sve i vidio sam djecu koja pobjeđuju ili gube, povezane s roditeljima na neopisivom nivou kad izlaze iz dvorane za turnire.
Vjerujem da je šah dobar za vas i odličan za djecu. Besmrtne su riječi trinaestog svjetskog prvaka Gari Kasparova: ”Ako misliš to je samo igra, onda je ne igraš dobro!”
IZVOR: http://blog.dnevnik.hr/print/id/1624020219/sah-je-za-djecu-cool.html
