“Nakon tjedan dana rata, čini se sve vjerojatnijim da Vladimir Putin ide prema povijesnom porazu. On može dobiti sve bitke, ali izgubit će rat. Putinov san o obnovi Ruskog carstva uvijek je počivao na ideji da Ukrajina nije prava nacija, da Ukrajinci nisu pravi narod i da stanovnici Kijeva, Harkova i Lavova žude za vlašću Moskve.
Ruski despot je toliko puta izrekao ovu laž da očito i sam u to vjeruje.” – piše povjesničar Yuval Noah Harari u kolumni za The Guardian koju prenosi narod.hr.
Kada je planirao invaziju na Ukrajinu, Putin je mogao računati na mnoge poznate činjenice. Znao je da je Rusija vojni div za Ukrajinu. Znao je da NATO neće poslati vojsku u pomoć Ukrajini. Znao je da će europska ovisnost o ruskoj nafti i plinu natjerati zemlje poput Njemačke da oklijevaju oko uvođenja strogih sankcija. Na temelju ovih poznatih činjenica, njegov je plan bio snažno i brzo udariti Ukrajinu, obezglaviti njezinu vladu i uspostaviti marionetski režim u Kijevu.
Svakim danom sve je jasnije da se Putin prevario. Ukrajinski narod se svim srcem opire, osvaja divljenje cijelog svijeta – i pobjeđuje u ratu. Mnogo mračnih dana je pred nama. Rusi bi još mogli osvojiti cijelu Ukrajinu. Ali da bi dobili rat, Rusi bi morali zadržati Ukrajinu, a to mogu učiniti samo ako im ukrajinski narod dopusti. Čini se sve manje vjerojatnim da će se to dogoditi.
Svaki uništeni ruski tenk i svaki ubijeni ruski vojnik povećava hrabrost Ukrajinaca za otpor. A svaki ubijeni Ukrajinac produbljuje mržnju Ukrajinaca. Mržnja je najružnija emocija. Ali za potlačene narode mržnja je skriveno blago. Zakopana duboko u srcu, može izdržati otpor generacijama. Da bi ponovno uspostavio Rusko carstvo, Putinu je potrebna relativno beskrvna pobjeda koja će dovesti do mira bez mržnje. Prolijevajući sve više ukrajinske krvi, Putin se brine da njegov san nikada neće biti ostvaren. Neće biti ime Mihaila Gorbačova upisano na smrtovnici Ruskog carstva: bit će Putinovo. Gorbačov je postigao da se Rusi i Ukrajinci osjećaju kao braća i sestre. Putin ih je pretvorio u neprijatelje i osigurao da se ukrajinski narod od sada definira kao opozicija Rusiji.
Nacije su u konačnici izgrađene na pričama. Svaki dan nastaje sve više priča koje će Ukrajinci pričati ne samo u mračnim danima koji su pred nama, već i u desetljećima i generacijama koje dolaze. Predsjednik koji je odbio pobjeći iz glavnog grada, govoreći SAD-u da mu treba streljivo, a ne vožnja; vojnici sa Zmijskog otoka koji su ruskom ratnom brodu rekli da se “goni”; civili koji su pokušali zaustaviti ruske tenkove, sjedeći im na putu . To je ono od čega su izgrađene nacije. Dugoročno gledano, ove priče su više od tenkova.
Ruski despot bi to trebao znati kao i svi. Kao dijete, odrastao je na pričama o ruskoj hrabrosti u opsadi Lenjingrada. Sada stvara više takvih priča, ali se postavlja u ulogu Hitlera.
Priče o ukrajinskoj hrabrosti daju odlučnost ne samo Ukrajincima, već i cijelom svijetu. Oni daju hrabrost vladama europskih naroda, američkoj administraciji, pa čak i potlačenim građanima Rusije. Ako se Ukrajinci usude zaustaviti tenk golim rukama, njemačka vlada se može usuditi opskrbiti ih nekim protutenkovskim projektilima, američka vlada može se usuditi odsjeći Rusiju od Swifta, a ruski građani mogu se usuditi pokazati svoje protivljenje ovom besmislenom ratu.
Nažalost, ovaj rat će vjerojatno biti dugotrajan. Ali najvažnije pitanje već je odlučeno. Posljednji dani dokazali su cijelom svijetu da je Ukrajina prava nacija, da su Ukrajinci pravi narod i da definitivno ne žele živjeti pod novim ruskim carstvom. Glavno pitanje koje je ostalo otvoreno jest koliko će vremena trebati da ova poruka prodre u debele zidove Kremlja. – zaključio je Yuval Noah Harari.
