Ako je sve čisto i pravno jasno, onda bi ti pristrani, lijevo orijentirani mediji i njihovi novinari isticali upravo to, da je procedura kao i dokumentacija u redu.
Snažna medijska protuofanziva kojom se pruža podrška uhićenima u Zambiji te kojom se napadaju neistomišljenici s optužbama za homofobiju, transfobiju te naravno i rasizam, nažalost samo potvrđuje da u cijelom slučaju itekako nisu čista posla.
Jer, ako je proceduralno sve u redu, ako je sve čisto i pravno jasno, onda bi ti pristrani, lijevo orijentirani novinari masovnih medija isticali upravo to, da je procedura kao i dokumentacija u redu.
Umjesto toga, u svojoj medijskoj protuofanzivi s ciljem spašavanja drugova, oni faktički opravdavaju pojavu budući im je naglasak na Kongu kao opasnoj zemlji u kojoj lako stradavaju djeca, pa da je time bilo kakav pokušaj odvoženja djece iz Konga zapravo milosrdan i altruistički čin.
Međutim, zalijepljeni mržnjom i osjećajem dominacije, lijevo redakcijski radnici ne shvaćaju da time samo pokazuju kako podržavaju te relativiziraju sam čin nabavke djece koji za sada djeluje kao trgovina djecom.
I to bez obzira na to hoće li djeca završiti na seks pijaci ili u toplom domu.
Urlikanje i optuživanje za homofobiju, transfobiju i rasizam samo pojačava dojam podržavanja pojave.
U cijeloj priči se našlo i dežurno žrtveno janje, Ivan Pernar kojega mediji koji promiču ljubav, toleranciju i vladavinu prava, čereče ko Tatarin seljaka, optužujući ga za “drukanje” i mržnju.
Međutim, nije baš da je Noah Kraljević mirno živio u Zambiji sa svojim tijelom kojeg ne želi.
Nije tamo bio sa svojim željama da ga promijeni, pa dočekao uspon neke hunte ili pokreta koji takve mrze takve kao što je on, pa da bi upiranje na istoga bilo kao cinkanje Židova pred nacistima, kao što neke medijske pojave s lijeva pokušavaju prenijeti svome nezahtjevnom čitateljstvu.
Okolnost da je isti transrodna osoba, itekako ima utjecaja na rasvjetljavanje stvari pred sudom, jer ako netko tko zna da kao takav ne može posvojiti dijete u nekim zemljama koje takvim osobama to zabranjuju, zna i da ne može dobiti legalne dokumente o posvojenju od strane te države.
Stoga će i od takvih okolnosti ovisiti ocjena suda, je li predmetni dosita bio u zabludi ili je znao što radi.
Okolnost da mediji već objavljuju dirljive priče rodbine uhićenika, koji tvrde da uhićenici “nisu znali”, pokazuje da sama procedura očito nije valjano provedena na temelju valjane dokumentacije, a o čemu ti isti medijski radnici licemjerno šute.
Stoga, ako bi se Pernarovo djelovanje cijenilo kao protupravno, onda bi s svaki svjedočki iskaz, mogao cijeniti kao protupravnost jer je smisao i sadržaj takvih činjenica da otkrivaju nešto što i ne ide na korist neke osobe u kaznenom postupku, baš kao u slučaju s uhičenicima u Zambiji.
To je malo paradoksalno jer ti isti medijski radnici s lijeva dugo godina uspješno zarađuju svoj kruh svakodnevnim upozoravanjem na sumnjive radnje po institucijama hrvatske države.
Tako da je uistinu je nevjerojatno da propuštaju istražiti sumnjive radnje po hrvatskim institucijama i u ovom slučaju.
Bit će da je ipak pripadnost istoj ideološkoj matrici koju dijele uhićenici te većina medijskih radnika, temeljni kriterij postupanja i izvještavanja.
Nama ostaje tek da vidimo, ukoliko dođe do osuđujuče presude, hoće li ti isti medijski radnici osjetiti sram što su podržavali kažnjive radnje ili ćemo gledati drvlje i kamenje po zambijskom korumpiranom pravosuđu.
Inače Ivan Pernar se večeras gostujući u Bujici na Z1 televiziji osvrnuo na čitavu ovu situaciju.
Izvor: Davorin Karačić
