Ako su Maja Sever i drugovi iz HND-a, zajedno s cijelom svitom uznemirenih leftarda, toliko sigurni u nevinost drugarice Danke Derifaj – zašto onda panične presice? Zašto višednevno prekomjerno medijsko granatiranje, teške riječi, patetika i emocije… i to na državni i vjerski blagdan?
Zar ne bi, ako je sve u redu, bilo logično samo mirno dočekati prvo ročište? Pa, kako nam stalno ponavljaju, “optužnica će pasti na prvom koraku”. Zar ne?
Očito ne. Jer panika ima svoje razloge. A ti razlozi nemaju veze s pravdom, nego s percepcijom.
Naime, ako javnost počne sagledavati slučaj bez medijskog filtera “progresivnih” redakcija, moglo bi se dogoditi da se otkrije ono što se godinama sustavno skriva: da novinarstvo, barem ono u režiji Derifaj i njezinih kolega, sve češće prelazi iz sfera informiranja u sferu aktivizma i privatnih obračuna.
HND i njihovi medijski saveznici sada nastupaju kao odvjetnički tim – samo bez odvjetničke diplome – i po starom provjerenom receptu pokušavaju proces pretvoriti u ideološku bitku. Nema veze što je optužnica konkretna i pravno utemeljena, bitno je stvoriti dojam da se napada “slobodno novinarstvo”, a ne konkretnu osobu zbog konkretnih postupaka.
A što se tiče tog “slobodnog novinarstva” – kada bi ono bilo jednako slobodno za sve, možda bi i vjerodostojnost bila veća. Ovako, svatko vidi tko koga brani i zašto.
I zato, draga Majo i društvo, nemojte se čuditi što sve manje ljudi nasjeda na vaše dramatične nastupe. Presice na blagdan neće promijeniti činjenice, a panika nikada nije dobar znak za one koji tvrde da je istina na njihovoj strani.
Crodex.net
