Kako bi se stvorio novi društveni ugovor 21. stoljeća za Bosnu i Hercegovinu, neophodno je započeti s rješavanjem svih pritužbi koje i dalje muče nacionalne skupine i manjine u zemlji. Pravi izborni sustav podjele vlasti temeljen na iskustvima europskih federacija – onaj koji jamči punu ravnopravnost svim glavnim nacionalnim skupinama i manjinama, a koji se temelji na poštivanju ljudskih prava – od iznimne je važnosti za funkcioniranje Bosne i Hercegovine i njene građanske demokracije.
Međunarodna pažnja ponovo je usmjerena na Bosnu i Hercegovinu, jer je ruska agresija na Ukrajinu izazvala strah za stabilnost zapadnog Balkana. Ogromna nazočnost nezapadnih igrača u regiji upozorava na mogući sukob (iako ograničeniji nego 1990-ih). A Arminka Helić, barunica je neumorno radila, i to opravdano, na podizanju svijesti o utjecaju vanjskih igrača u Bosni i Hercegovini i u njenim unutarnjim političkim sukobima.
U svom nedavnom provokativnom a pravodobno objavljenom članku, barunica naglašava – opet opravdano – kako je potrebno izmijeniti izborni sustav Bosne i Hercegovine. Međutim, ona dovodi u pitanje u medijima najavljeni prijedlog izborne reforme, koji je izradio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu – koji ima međunarodni mandat nadzirati mir u zemlji, kao i donositi obvezujuće odluke, a kako bi olakšao rješavanje poteškoća ‘kako on ocijeni potrebnim’, navodi u svom komentaru na rusi.org Ivan Pepić.
Barunica Helić tvrdi kako je prijedlog koji podupiru SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo ‘parodija’, ali takve pretpostavke zaslužuju više pozornosti, budući da u njezinu mozaiku nedostaju mnogi komadići.
Naime, Arminka Helić, barunica, tvrdi da SAD i UK ne uspijevaju promicati ‘građansku demokraciju’, ‘normalno demokratsko uređenje’ i ‘moderno demokratsko rješenje’. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina mora postati većinska demokracija westminsterskog stila.
Primjeri sustava podjele vlasti u Europi
Drsko je s njezine strane kritizirati Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlju koja je 1998. potpisala Sporazum iz Belfasta – koji su odobrile i SAD – a kojim je okončan sukob u Sjevernoj Irskoj. Barunica sada svaljuje krivnju na predstavnike Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a koji su jednostavno prepoznali da je Visoki predstavnik zadnje utočište kada se radi o održavanju mira i poboljšanju odnosa između glavnih segmenata stanovništva, odnosno naroda. Ti su dužnosnici shvatili da bi, ako se očuvaju, posljednji ostaci podjele vlasti – koji su uvelike zamijenjeni pro-većinskim pravilima koja je nametnula međunarodna zajednica od 1995. – mogli ublažiti napetosti među zajednicama i smanjiti političke sukobe između glavnih nacionalnih skupina.
Uz one postojeće sporazume, političke i demokratske sustave Belgije, Južnog Tirola, Švicarske, i zapravo same EU, britansko-irski sporazum smatra se jednim od najuspješnijih sporazuma o podjeli vlasti u povijesti. Nizozemska ne bi uspjela prijeći dalje od podjele vlasti da nije implementirala sustav koji je omogućio katolicima, protestantima, liberalima i socijalistima da dijele vlast 50 godina (1917. – 1967.). Treba li nas sada uvjeriti da te demokracije ne predstavljaju ‘normalne demokratske strukture’? Brendan O’Leary bi pitao: ‘što je normalna demokracija?’
Kako bismo stvorili novi društveni ugovor 21. stoljeća za Bosnu i Hercegovinu, moramo započeti rješavanjem svih problema koji nastavljaju mučiti nacionalne skupine i manjine u zemlji
“Kako bi se stvorio novi društveni ugovor 21. stoljeća za Bosnu i Hercegovinu, mora se započeti rješavanje svih problema koji nastavljaju mučiti nacionalne skupine i manjine u zemlji“
Zašto je Ustavni sud 2016.g. važeći izborni zakon u FBiH proglasio neustavnim
Najveći protuargument kojim barunica Helić napada prijedlog izmjena izbornog sustava je prezastupljenost vodeće stranke BiH Hrvata, HDZ-a BiH. Ona to mišljenje pokušava utisnuti čitateljima iznoseći brojke kojima želi pokazati kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini, koji čine 15 posto stanovništva, pravilno zastupljeni.
Barunica, međutim, zanemaruje spomenuti najbitniji dio. Naime, Ustavni sud je 2016. godine presudio kako je važeći izborni zakon, koji propisuje izbor izaslanika iz kluba Bošnjaka, Hrvata, Srba i ‘ostalih’, u gornji dom entiteta Federacije neustavan.
Ovaj neustavni zakon omogućio je bošnjačkoj/muslimanskoj većini da izabere šest od 17 izaslanika u klubu Hrvata, što je dovoljno za imenovanje vlade entiteta Federacije bez potpore hrvatske većine i kontrolu nad poslovima u Federaciji bez hrvatskih predstavnika, što se dogodilo najmanje dva puta (2000. –2003. i 2011.–2014.). Gornji dom Federacije ima veći politički utjecaj u Bosni i Hercegovini od onih koje spominje barunica. Nastao je Washingtonskim sporazumom iz 1994. godine, koji su potpisali i bošnjački i hrvatski predstavnici. Zastupnici se biraju u bošnjačke i hrvatske klubove u Gornjem domu države, što je ključno za usvajanje zakona na državnoj razini.
Slučaj zloporaba od političara bošnjačkog/muslimanskog opredjeljenja
Isto vrijedi i za izbor predstavnika Kluba ostalih (manjinci i oni koji se odbijaju izjasniti kao pripadnici bilo kojeg od tri konstitutivna naroda – Bošnjaci, Hrvati ili Srbi). Predstavnik bosanskih Roma Dervo Sejdić, pobjednički tužitelj u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP), tvrdi kako za ulazak u klub ‘Ostalih’ neki političari zlorabe položaje pripadnika nacionalnih manjina (…) najčešće te zloporabe dolaze od političara bošnjačkog/muslimanskog opredjeljenja [jer su većina] koji se izjašnjavaju kao muslimani, bošnjaci, hercegovci itd.’
U prilog Sejdićevoj tvrdnji ide i činjenica kako je u posljednjih 20 godina samo jedan Rom izabran u klub ‘Ostalih’ u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, dok su ostale nacionalne manjine – Židovi, Albanci, Česi i Talijani, nikada nisu izabrani, iako su ta mjesta predviđena za njihove predstavnike.
Arminka Helić, barunica, je ovaj put nekorektno izbjegla komentiranje ove diskriminatorne prakse. S druge strane, ona naglašava kako prijedlog izmjena izbornog zakona visokog predstavnika, koji je procurio u medije ne rješava diskriminaciju protiv Židova, Roma i drugih ‘nekonstitutivnih naroda’ – ali opet, izostavlja dvije ključne točke:
- presude ESLJP-a (Europskog suda za ljudska prava) očito zahtijevaju ograničenu ustavnu reformu, koju visoki predstavnik ne može nametnuti;
- još važnije, razgovori o izbornoj reformi i ustavnim amandmanima su propali. Jedan od glavnih razloga je što je glavna bošnjačka/muslimanska stranka, Stranka demokratske akcije (SDA), bojkotirala kompromisno rješenje, a njen čelnik je priznao da je s hrvatskim strankama pregovarao u nevjeri: ‘okrenuvši se, našao je način da neka vrijeme prođe’.
Istinski izborni sustav podjele vlasti temeljen na iskustvima europskih federacija od najveće je važnosti za funkcioniranje Bosne i Hercegovine i njezine građanske demokracije.
“Istinski izborni sustav podjele vlasti temeljen na iskustvima europskih federacija od najveće je važnosti za funkcioniranje Bosne i Hercegovine i njezine građanske demokracije.”
Slučaj Željka Komšića i ogledni primjer politike u vezi Pelješkog mosta
Još jedan neuvjerljiv argument tiče se izbora Željka Komšića za člana tročlanog Predsjedništva države. Barunica ga opisuje kao ‘umjerenjaka’ koji ‘dobiva potporu među različitim narodima’ i tvrdi kako ‘pokušava nadići etničke razlike’.
Međutim, očito je kako Komšić nije vodio svoju izbornu kampanju, a niti ju je dobio na međunacionalnoj podršku – podršci bošnjačkih i hrvatskih birača. Naime, izbornu podršku mu je pružio samo jedan segment birača, Bošnjaci/Muslimani. Komšić je 2018. godine, kada je izabran treći put, dobio 91,2 posto glasova iz općina s bošnjačkom/muslimanskom većinom u kojima gotovo da nema hrvatskog stanovništva. Jednostavno, što je veći postotak Bošnjaka/Muslimana u nekoj općini, to veći broj glasova osvaja Komšić. Primjerice, u rodnom gradu barunice Helić, Gračanici, Bošnjaci čine 97 posto stanovništva (44.000), a Hrvati 0,2 posto (72), a Komšić je 2010. osvojio 11.600 glasova i bio prvi.
Za razliku od Komšića, drugi umjereni kandidati su izbornu kampanju vodili na hrvatskim većinskim područjima, poput Boriše Falatara iz Naše Stranke. Suprotno tome što je ‘umjeren’, Komšić je zapravo bošnjački/muslimanski ‘žetonski’ kandidat koji niti ne pretendira tražiti potporu hrvatskih ili srpskih birača. Dapače, Komšić je odlučio surađivati s tvrdolinijašima iz samo jedne od tri nacionalne skupine i njihove glavne stranke, SDA – čije biračko tijelo dijeli. Primjerice, SDA-ovi Šefik Džaferović i Komšić bili su najglasniji protivnici hrvatskog Pelješkog mosta, koji je otvoren u srpnju unatoč njihovim političkim i pravnim nastojanjima da blokiraju njegovu izgradnju. Za njegovu izgradnju Europska komisija izdvojila je 357 milijuna eura iz sredstava kohezijske politike.
Republika Hrvatska bi mogla suspendirati Dayton prema međunarodnom pravu
Barunica optužuje Hrvatsku za ‘izdaju’, zaboravljajući kako je Zagreb potpisao Daytonski sporazum iz 1995. godine i ima pravo tražiti poštivanje i promicanje ispunjenja obveza preuzetih njegovim Aneksom 4 (ustav BiH). Hrvatska, na samoj granici EU, više je puta istaknula kako je njen interes stabilna i funkcionalna Bosna i Hercegovina, posebno imajući u vidu novine koje su se pojavile nakon njenog ulaska u EU (kao što su izbjeglička kriza i sigurnosna pitanja).
Hrvatska bi mogla odlučiti suspendirati Daytonski sporazum prema međunarodnom pravu kao rezultat kršenja sporazuma od strane Bosne i Hercegovine. Naime, Daytonski sporazum potvrđuje punu jednakost prava triju konstitutivnih naroda zajedno sa svim ostalim građanima, a Ustavni sud je 2000. presudio da ustav zabranjuje ‘svaku posebnu privilegiju’ i ‘svaku dominaciju u strukturama vlasti’ jednog od tri konstitutivna naroda. Bude li najveća etnička skupina, predvođena svojim političkim čelnicima, nastavila dominirati nad manje brojnom skupinom, Zagreb će biti dužan, kako je već rečeno, odgovoriti u skladu s međunarodnim pravom.
Zaključak
Ponavljajući riječi Arminke Helić, barunice, kako bismo stvorili novi društveni ugovor 21. stoljeća za Bosnu i Hercegovinu, neophodno je započeti s rješavanjem svih pritužbi koje i dalje muče nacionalne skupine i manjine u zemlji. Pravi izborni sustav podjele vlasti temeljen na iskustvima europskih federacija – onaj koji jamči punu ravnopravnost svim glavnim nacionalnim skupinama i manjinama, a koji se temelji na poštivanju ljudskih prava – od iznimne je važnosti za funkcioniranje Bosne i Hercegovine i njene građanske demokracije.
O Autoru: Ivan Pepić je doktorant političkih znanosti na Sveučilištu u Ženevi, Švicarska. Njegovo istraživanje usmjereno je na demokracije s podjelom vlasti i izborne sustave.
Prijevod: Tvrtko
