Izbor uredništvaVideo

Alija Izetbegović: “Zajedno čuvamo ovu našu dragu Herceg-Bosnu”

Herceg-Bosnu se tretiralo kao nepredviđenu pojavu. Nešto što se nije smjelo pojaviti. Smatralo se da se radi o malom i neorganiziranom narodu.

Neki povjesničari tvrde, da je Herceg-Bosna toliko sotonizirana upravo zbog činjenice da je poremetila planove velikim silama.

Muslimanska politika je izdajnička, podmukla i brutalna kada ima priliku ostvariti neki svoj interes

Licemjerno je od Muslimana-Bošnjaka optužiti Republiku Hrvatsku za agresiju na BiH, odnosno UZP. Zemlju koja je pomagala muslimanske izbjeglice i dala im smještaj, zemlju koja je naoružavala muslimansku tzv. ABiH i liječila njene ranjene pripadnike na teritoriju Republike Hrvatske .

Stravični su razmjeri neznanja koje Hrvati u Republici Hrvatskoj imaju o stradanju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Poglavito o stradanju Hrvata središnje Bosne u napadima muslimanske tzv. ABiH.

HR Herceg-Bosna je, uz Republiku Hrvatsku i Republiku BiH, bila supotpisnicom Vašingtonskoga sporazuma. Tim sporazumom je zapravo ustrojena Federacija BiH. Herceg-Bosna je supotpisnica i usvajanja Ustava Federacije BiH.

Prestala je postojati 14. kolovoza 1996. godine, svojom odlukom o ukidanju, kojom su sve ovlasti Vlade HRHB prenesene na Vladu FBiH, a Vlada FBiH punopravnim i ravnopravnim priznala svu dokumentaciju, sudske i državne odluke, kao i sva djelovanja tijela HRHB i RBiH. Isto se dogodilo i s njihovim oružanim sastavnicama (HVO i tzv. Armija RBiH) koje su, po završetku rata, ravnopravno ušle u sastav Vojske FBiH .

Realno – prostor Herceg-Bosne učinio je najmanje zločina 90-ih. Što je danas grijeh reći kolika je antihercegbosanska propaganda.

To znači da su neki pripadnici HVO postrojbi činili zločine, no daleko najmanje zločina u odnosu na sve vojske 90-ih počinio je HVO.

Nisu radili obredna klanja, nisu pucali na WTC, nisu imali toliko logora koliko tzv. Armija BIH.

Najmanje  protjeranih, najmanje silovanja, najmanje ubojstava i etničkog čišćenja. Nema niti jednog grada na tlu HRHB danas da je etnički očišćen od Bošnjaka.

Nema pandana Konjicu, Jablanici, Zenici, Kaknju, mjestima na kojima je tzv. ABIH potpuno destkovala Srbe i Hrvate.

Nema jama na hrvatskom tlu. Ne postoji masovna jama koju je počinio HVO potom premještao kosti.

Na tom prostoru najveći je i povratak.

Kako je onda moguće da je toliko ocrnjena? 

Političko Sarajevo ima identičan rukopis kao Srbi u Jugoslaviji namećući Hrvatima ustaštvo, druge krimene i ocrnjujući ih kako bi ih se stalno držalo u podređenome položaju.

Nemala je lepeza uvreda i laži kojima stranački, medijski i drugi aktivistički botovi te nevladine organizacije svakodnevno časte Hrvate u BiH, ne samo unutar države nego nerijetko i izvan granica, nastojeći tako hraniti stereotipe koji se onda kao alibi koriste kako bi se prikrilo nasilje koje se nad ovim narodom svakodnevno izvodi.

Po uzoru na velikosrpsku jugoslavensku doktrinu, po kojoj je svakome Hrvatu bilo važno na leđa uprtiti teret ustaštva, tako se i u BiH nakon posljednjeg rata programirano nastoji Hrvatima implantirati osjećaj krivnje zbog kojega bi se trebali ispričavati na svakome koraku. 

Riječ je o metodama specijalnoga rata koji je poznat u svijetu, a u BiH ga manje-više neuvijeno uglavnom promovira političko Sarajevo koje je sebe postavilo na pijedestal moralne superiornosti predstavljajući se kao strana koja u posljednjem ratu nije činila masovne zločine, nego tek “izolirane” incidente.

 Što Muslimani time želi postići?

Muslimani Hrvate nazivaju UZP-ovcima po politički motiviranoj presudi koja je izrečena pred Haaškim sudom na temelju neobranjivog i imaginarnog sustava zapovjedne odgovornosti. A deseci su suprotnih primjera – Trusina, Grabovica, Uzdol, Doljani…, dakle, 100-tinjak kilometara od Sarajeva do Mostara doslovno je etnički očišćeno od Hrvata cijelim tokom rijeke Neretve.

Bez presude za UZP ili sustavne zločine i progone. Ta ista sarajevska politika i sredina sebe predstavlja kozmopolitskom, građanskom, proeuropskom, čak iako je riječ o apsolutnoj politici dominacije i majorizacije. Druge dvije strane predstavlja zatucanima, neciviliziranima.

U jačanju toga dojma modus operandi je stalno isticanje u prvi plan vodećih hrvatskih dužnosnika. Njihovo ocrnjivanje ima isključivo i jedino za cilj diskreditirati prijedloge koji su apsolutno sukladni svim europskim standardima. Tako je, primjerice, sve hrvatske prijedloge o izbornoj reformi prihvatila Venecijanska komisija, bilo da je u pitanju izbor članova Predsjedništva ili pak Doma naroda.

Ono što su potajno najavljivale, probošnjačke stranke realizirale su postavljanjem hrvatskih kandidata visoko na svojim listama za županijske skupštine, čime su djelomično modificirale strategiju s proteklih općih izbora 2018. godine, kada su čak i Bošnjake koji su se lažno izjašnjavali kao Hrvati postavljali na liste kako bi ovaj narod posve izbacili iz vlasti.

Ako još njihovi birači i birački odbori budu slijedili naputke ovoga velikobošnjačkog projekta, bit će u stanju ugurati najmanje šestoricu svojih Hrvata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH izabranih voljom bošnjačkih birača i tako stvoriti temelj za izbor izvršne vlasti od ekskluzivno bošnjačkih stranaka.

Hrvati koje kandidiraju probošnjačke stranke


Umjesto Edima, Anela ili Razima na listama su sada kandidirani Hrvati, što uopće ne mijenja situaciju s njihovim neustavnim uguravanjem u hrvatski Klub jer je u suštini Ustava BiH, ali i presude Ustavnog suda u slučaju “Ljubić”, važan legitimitet naroda koji ih bira, odnosno da budu izraz njihove volje, ali ne i nužno da su pripadnici toga naroda.

Dakle poanta svega je da su Muslimani u svojim glavama BiH uknjižili 1/1 umjesto 1/3. Žele potpunu i apsolutnu vlast. Da bi to postigli spremni se se poslužiti svim dozvoljenim ali i nedozvoljenim sredstvima. A kada zapne onda redovito iz rukava izvuku Herceg-Bosnu govoreći da je osnovana kao dio UZP-a.

Licemjerno od Muslimana-Bošnjaka optužiti Republiku Hrvatsku za agresiju na BiH, odnosno UZP. Presuda u predmetu Jadranko Prlić i ostali ignorira činjenicu da je Republika Hrvatska prva od neislamskih zemalja priznala neovisnost BiH, 1992. godine, te da bez Hrvata ne bi bilo opstanka današnje Bosne i Hercegovine.

I tu dolazimo do Alije Izetbegovića. Pa poslušajte što je on govorio o Herceg Bosni.

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button