Italija se pojavljuje kao avangardni laboratorij ovog novog planetarnog autoritarnog oblikovanja kapitalističkog načina proizvodnje, onoga što je definirano kao “Globalni udar”, piše Diego Fusaro za radioradio.it. a prenosi portal ivijesti.hr.
Kako je Voltaire volio kazati, ponavljat ću se sve DOK ME NE RAZUMIJU. Ističem po tko zna koji put da ono što već dvije godine doživljavamo nije jednostavno samo hitna zdravstvena situacija, već da se radi o laboratoriju proizvodnje novih društvenih, političkih i ekonomskih aranžmana za budućnost.
Italija je bila avangardni laboratorij već u ožujku 2020. kada je postala prva stvarnost koja je implementirala kombinaciju “social distance and lockdown” i na taj način preduhitrila budućnost gotovo svih drugih zemalja. Italija u ožujku 2020. nije bila nesretna nacija, već je jednostavno bila preteća novog globalnog terapijskog kapitalizma. Ubrzo nakon toga, u različitim fazama, slijediti će je sve zemlje globalnog kapitalizma.
Sada, u jesen 2021., Italija je još uvijek avangardni laboratorij novih društvenih, političkih i ekonomskih struktura. To se posebno odnosi na orvelovsku praksu zloglasne zelene karte diskriminacije i totalne bio-političke kontrole.
Zloglasna zelena potvrda nije medicinsko-znanstveni alat, ona je sredstvo društvene kontrole, instrument koji može čak i ojačati s ciljem stvaranja još prodornije i štetnije društvene kontrole te opasnost za individualna prava i slobodu.
U ožujku 2020., kao i u listopadu 2021., Italija nije nesretna iznimka, postala je avangardni laboratorij za novi planetarni terapeutski kapitalizam.
Zašto baš Italija?
Zaista je teško odgovoriti. Možemo s razumijevanjem ustanoviti da se Italija, od laboratorija osporavanja populističko-suverenističkih temeljnih dobara tržišne globalizacije, koju osim toga ne vole svi moćnici neoliberalnog oligarhijskog bloka (MMF-a, globalne klase) , našla bez posredovanja kao novi avangardni laboratorij terapeutskog kapitalizma, a na zapovijedanom mjestu zatekla je bivšeg bankara Goldman Sachsa, Maria Draghija.
Ova epohalna tranzicija koja nas vodi u novi svijet činit će se nevidljiva dok ostanemo zaglavljeni u tom medicinsko-znanstvenom diskursu koji vam neprestano ponavlja i da svako ograničenje slobode i svaka promjena u upravljanju stvarima i ljudima nije ništa drugo nego zdravstvena mjera usmjerena na zaštitu goli život koji su ugroženi izvana.
Upravo na tome temelji se nova vladina paradigma, nova hitna politička racionalnost. Postoji izvanredna situacija koja ugrožava živote svakoga, tako da se za spašavanje golog života mora biti voljan prihvatiti ograničenja prava i sloboda te cjelokupnu reorganizaciju gospodarstva i politike. Sada, dvije godine kasnije, postaje teško reći je li hitna situacija ta koja treba sredstva za hitne slučajeve ili je samim tim sredstvima, koji su sada postali nova normala, potrebna beskonačna hitna situacija da bi nastavili funkcionirati.
