Gordan Lauc se u svom statusu na društvenim mrežama osvrnuo na cijepljenje i naglasio da . Njegov statuis prenosimo u cijelosti:
”Trebaju li se oni koji su preboljeli COVID-19 cijepiti?To je vrlo složeno pitanje, budući da ima više elemenata „potrebe“.
1) Iz svega što do sada znamo, što se tiče zaštite njih samih, oni koji su preboljeli se neko vrijeme ne trebaju cijepiti, budući da ih prebolijevanje vrlo učinkovito štiti. Prije nekoliko dana objavljen je rad u najboljem znanstvenom časopisu „Nature“ koji je jasno pokazao da u koštanoj srži onih koji su preboljeli čak i blagi COVID-19 osim memorijskih B (a isto tako i T) stanica ostaju dugoživuće tzv „plazma stanice“ koje mogu vrlo brzo proizvesti veliku količinu protutijela. https://www.nature.com/articles/s41586-021-03647-4. Koliko dugo je to „neko vrijeme“? To nažalost još uvijek ne znamo i sigurno se razlikuje od čovjeka do čovjeka. I to uopće nije lagano istražiti. Primjerice za ovo istraživanje su dobrovoljcima na kojima je provedeno istraživanje višekratno punktirali koštanu srž, što je vrlo bolno…
2) Što se situacije na razini tiče populacije tiče, situacija je nešto drugačija. Prvo, onih koji su preboljeli je puno više od onih kojima je bolest bila potvrđena (npr. U Hrvatskoj je stvarno preboljelih oko 50%, a potvrđeno preboljelih oko 10% odraslih). Neki koji misle da su preboljeli, možda su zapravo preboljeli neki drugi virus sa sličnim simptomima i zato nisu zaštićeni, a nekima je imunitet možda već popustio. Zbog toga je društvu kao cjelini u interesu ipak cijepiti što veći broj ljudi, nešto kao kada nas primjerice država obavezuje da uzmemo obavezno auto osiguranje. Cijepljenje onih koji su preboljeli ne znači puno njima samima, no daje određenu zaštitu onima koji su ranjivi. Ne zaboravimo da je cjepivo ipak puno manje učinkovito kod najstarijih i njih je bolje dodatno zaštititi tako da je što manje virusa oko nas.
3) Cjepiva protiv COVID-19 nose određeni rizik, no najvjerojatniji „krivac“ za to je S-glikoprotein koji iz nekog do sada još uvijek nepoznatog razloga rijetko (u 1:50,000 do 1:100,000 slučajeva) uzrokuje ozbiljne probleme sa zgrušavanjem krvi. Tu se gotovo sigurno radi o predispoziciji, tako da živi virus nosi puno veći rizik od cjepiva, a oni koji su preživjeli živi virus ne moraju se bojati cjepiva. Najgore što im se može dogoditi je da ih boli ruka ili da imaju dan-dva povišenu tjelesnu temperaturu.
U svakom slučaju, odluka o tome hoće li se netko cijepiti, ili neće, mora biti osobna odluka. Iako je rizik ozbiljnih komplikacija mali, on postoji i nitko nema pravo (niti zakonsko, niti moralno) prisiliti drugu osobu da preuzme taj rizik na sebe. S druge strane, preuzimanjem tog malog osobnog rizika svatko od nas može pridonijeti tome da ovom virusu smanjimo „životni prostor“ i tako smanjimo rizik da se pojave neke nove varijante koji bi možda dovele do novog širenja epidemije na jesen. Nažalost drugi koronavirusi su pokazali da mogu više puta nadjačati naš imuni sustav (oko 15% prehlada uzrokuju koronavirusi) tako da ne možemo biti potpuno sigurni da je priča s pandemijom potpuno gotova (za ovu sezonu sigurno je gotova, no za jesen ne možemo biti sigurni…)”
