Domovina

KARDINAL PULJIĆ: BEZ OBZIRA NA PREBROJAVANJA, MI ĆEMO OSTATI I OPSTATI…

Tješi, ohrabruje, daje motive za rad, život, rast pojedinaca, zajednice, države. Tradicionalno već kardinal, nadbiskup u mirovini Vinko Puljić tako govori, a posebno svečano za svetkovinu Velike Gospe.

Objašnjava zašto je ljudima važna ova svetkovina, zašto su je toliko prigrlili. Komentira i teška pitanja te politiku koja stalno uzburkava i život ljudi.

Veliku Gospu u narodu nazivaju ljetnim Božićem. Zašto je narod dao takvu paralelu s ta dva događaja?

– Nekada su se odsutni članovi obitelji, odnosno pripadnici župne zajednice redovito okupljali na svojim ognjištima i u rodnoj župi o slavlju Božića. Budući da je riječ o zimskom vremenu, ljudi su najviše vremena provodili u kućama zajedno. Posebno kada bi se radilo o župnim slavljima.

U novije vrijeme ti običaji su se uvelike promijenili. Tako oni, koji žive i rade u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj, sada svoj godišnji odmor uzimaju u kolovozu. Koriste ga za obiteljske susrete i razna hodočašća, osobito na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo odnosno Veliku Gospu.

Ta paralela između Božića i Velike Gospe kod običnog puka nije teološko nego životno praktično obrazloženje. Naš narod posebno je pobožan Majci Božjoj. Stoga koristi tu svetkovinu za hodočašće Gospi i ispovijed. Jer tada redovito bude veći broj svećenika na raspolaganju za pristup sakramentu pomirenja.

U desecima župa u BiH slavi se Velika Gospa. Ljudi vjeruju u njezin moćni zagovor i pomoć. Zašto joj se utječu, što je u pozadini?

– Po ljudskoj prirodi dijete se u trenucima svojoj nemoći obraća majci. Majka razumije svoje dijete, tješi ga i pomaže mu. Tako je i u vjeri. Kada čovjek osjeti svoju nemoć i ograničenost na ovoj zemlji, obraća se i predaje Mariji koja ga tješi i pomaže mu u ljudskoj nemoći. To kod vjernika s vremenom prelazi u iskustvo i u lijepu tradiciju predanja nebeskoj Majci. Nije nam slučajno Isus svoju Majku dao za majku. Ona svojom zaštitom i zagovorom vrši svoje majčinsko poslanje, a čovjek nalazi utjehu i ohrabrenje na putu vjere.

Ove godine na poseban način ova svetkovina kao da nas isključuje iz svakodnevice koja je tmurna, turobna, puna neizvjesnosti. Devetnice, ispovijedi, molitve, mise. Kako učiniti da Velika Gospa “živi” svakodnevno u životima vjernika?

– Narodna poslovica kaže da svako vrijeme ima svoje breme. Nije riječ o nekom trenutačnom stanju jer ne bi smjeli zaboraviti da su ranije vremena često bila i burnija i turobnija. Dovoljno je samo prisjetiti se nedavnog rata ili pogledati ono što se događa u Ukrajini i u mnogim dijelovima svijeta gdje tisuće nedužnih trpe ratna stradanja, glad, neimaštinu… Uvjeren sam da, unatoč poteškoćama, trebamo Bogu i brojnim dobrim ljudima biti itekako zahvalni na mnogo toga što imamo.

Možda prije nismo imali toliko nasrtljivo medijsko informiranje pa se lakše nosilo sa svagdašnjicom. Sada, uz medijsku kampanju, politizaciju i ideologizaciju stvoreno je ozračje koje želi neke stvari prikazati puno težim nego što stvarno jesu. Iako smo u prošlosti u ogromnoj većini posjedovali znatno manje materijalnih dobara, pa i ljudskih i nacionalnih prava i sloboda nego danas, ljudi su u vjeri pronalazili snagu i utjehu pa su mnogo manje jadikovali, a puno više molili.

Današnji je čovjek u trci za materijalnim dobrima izgubio pouzdanje u Boga i ne moli s pouzdanjem, pa ga zato još više pritišće taj relativizam izokrenutih vrjednota. Marija je u Kani Galilejskoj, pokazujući na Isusa Krista, poručila: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Danas moliti Mariju znači poslušati Riječ Božju koja je izvor sigurnosti i nade.

Veliki broj dijaspore dolazi ovih dana. Mnogo je osoba posljednjih godina otišlo iz zemlje. Zašto je to tako?

– Mnogo je uzroka koji stvaraju takvu klimu. Među prvima je “prljava” politizacija zatrovana mržnjom koja se nametnula kao jedina istina i spremna je odmah “linčovati” sve one koji iznose trezvena razmišljanja utemeljena na činjenicama u cilju izgradnje sloge u društvu. Nažalost, oni koji imaju vlast na globalnoj ili lokalnoj razini premalo vode računa o strategiji života, čovjekova dostojanstva i njegovih prava. Interes je postao glavni kriterij.

To je brojnim ljudima zgadilo njihovu grudu i rodni kraj. Dobiva se dojam da pojedini mediji gotovo uživaju u stvaranju takve klime odlaska, pogotovo onih koji su u službi moćnika pa im smetaju oni koji drugačije misle. Pitanje radnih mjesta jedan je od problema kao i ispravno vrjednovanje rada onih koji su zaposleni, uvezivanje radnog staža… Nažalost, na puno mjesta cvjeta kriminal.

Nedavno je u Sarajevu održan jedan skup. Skup je, imam osjećaj, čak nadmašio mržnju koja je bila izražena prema vama i Hrvatima katolicima kada ste prije dvije godine služili misu za žrtve Križnoga puta: što nam se događa?

– Mislim da je riječ o različitim stvarnostima. Prije dvije godine nije bila u pitanju moja osobnost nego ideološka zatrovanost javnog mnijenja mržnjom, i to ne samo u jednom narodu. Tada su pojedini sljedbenici komunističke ideologije iskoristili neke medije za stvaranje ozračja koje nije bilo ni mišljenje ni stav većine. Budući da se više od 80 posto stanovnika Bosne i Hercegovine izjašnjavaju kao vjernici, treba jasno reći da nije moguće spojiti vjeru i mržnju jer to nikako ne može ići zajedno.

Ako se mržnja u nemalom broju osoba može “opipati”, odnosno čuti na svakom koraku, onda je njihovo vjersko predstavljanje lažno. To pogotovo vrijedi za nas kršćane koji vjerujemo da je Bog Ljubav. Mržnjom se ne grade mir, suživot i jednaka prava. Ljudska prava ne ovise o mnoštvu ili skupu ni o zakonima nego su ona danost koju zakoni moraju štititi. Brojne smo vrijednosti poremetili i smatramo da je demokracija ta koja brojem ruku u Parlamentu ima pravo i Božji zakon mijenjati.

Tim izokrenutim vrjednotama čovjek je ugrožen. Došlo se tako daleko da se više ne zna što je muško, što žensko, tko je tata, a tko mama. Nema čovječanstvu budućnosti ako ide tim putem urušavanja Božjeg zakona i posebno obiteljskog gnijezda. Dok svi dižemo glas kada se negdje dogodi ubijanje, u isto vrijeme donosimo zakon da se smije ubiti nevino dijete prije rođenja. Postoji jedna grozna struktura koja ulaže silna sredstva u tom pravcu. Moram reći da je to đavolski posao.

Očekujete li da će visoki predstavnik Christian Schmidt ispraviti dio nepravde prema hrvatskoj, uglavnom katoličkoj zajednici?

– Nakon potpisivanja Daytona, kojim su velikim dijelom legalizirana ratna osvajanja i progon ljudi, bilo je jasno i meni kao i mnogim drugima da su skrojili državu koja ne može funkcionirati. Stanovnicima su, kako reče jedan strani diplomat, navukli “luđačku” košulju. Najteže posljedice snose oni koji su manje brojni u pojedinom dijelu BiH jer se za njih rijetko ili nikako ne zauzimaju ni predstavnici onog naroda koji su u tom dijelu većina kao ni predstavnici njihova naroda koji su većina u nekom drugom dijelu jer bi u tom slučaju morali dati prava drugima koji su tom dijelu manje brojni. Nepravda treba biti ispravljena u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Nedavno je i poglavar Islamske zajednice BiH Husein Kavazović podržao “prebrojavanje” Bošnjaka. Kako to komentirate?

– Ne bih želio komentirati bilo što prije nego što s njim osobno porazgovaram. Na žalost, prebrojavanja nisu nikakva novost i u drugim kao i u vlastitom narodu jer manje brojnima nerijetko niječu postojanje i oni koji su brojniji kao i oni iz vlastitoga naroda koji često tvrde da nas nema ni tamo gdje nas ima. Gotovo uvijek se radi o nastojanju da se osvoji vlast. Bez obzira na nečije prebrojavanje, moraju znati da MI POSTOJIMO i da želimo opstati u svom identitetu, i nacionalnom i vjerskom, i to ne samo na malom dijelu BiH nego u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ako smo konstitutivan narod, onda smo konstitutivni kao narod u cijeloj Bosni i Hercegovini, kao i druga dva naroda.

U isto vrijemo građani smo ove zemlje i u svakom njezinom dijelu svi trebaju imati sva građanska prava i slobode neovisno o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti. Kao što sam jednom tijekom rata u Parlamentu rekao – crtajte granice kako god hoćete, ali nemojte precrtati ni jednog čovjeka. Zločinac je onaj koji ubija oružjem, ali bojim se da zločin čini i onaj koji druge žive pokopava, pa čak i ako pripadaju vlastitom narodu.

Zoran Krešić/Večernji list/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button