Dok hrvatski autori teško dolaze do sredstava za filmove o hrvatskoj povijesti i identitetu, novac poreznih obveznika odlazi na projekt o troje ljudi iz Srbije koji Yugo voze kroz Ameriku.
Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), institucija koja djeluje pod Ministarstvom kulture i financira se novcem hrvatskih poreznih obveznika, ponovno je izazvao kontroverze jednim od projekata koje podupire.
Naime, HAVC financira dokumentarni film čija je radnja usredotočena na troje ljudi rođenih 1990-ih u Srbiji koji odlaze na putovanje kroz Sjedinjene Američke Države – vozeći automobil Yugo od New Yorka do Los Angelesa.
Film prati njihovu ”avanturu” kroz 23 američke savezne države i više od 10.000 kilometara, a autori kroz putovanje žele ispričati priču o izvozu malog socijalističkog automobila u Reaganovu Ameriku osamdesetih godina.
Drugim riječima – dok hrvatski porezni obveznici financiraju projekt, tema filma je nostalgija za propalim jugoslavenskim industrijskim simbolom i avantura troje mladih ljudi iz Srbije kroz Ameriku.
Paradoks hrvatske kulturne politike
Takav projekt ponovno otvara pitanje prioriteta hrvatske kulturne politike.
Dok se godinama govori o nedostatku sredstava za filmove koji bi obrađivali hrvatsku povijest, Domovinski rat ili važne društvene teme iz hrvatske perspektive, sredstva državnih institucija odlaze na projekte koji s Hrvatskom imaju vrlo tanku ili gotovo nikakvu vezu.
U ovom slučaju riječ je o filmu koji ne govori ni o hrvatskoj industriji, ni o hrvatskoj povijesti, ni o hrvatskim protagonistima.
No novac ipak dolazi iz hrvatskog javnog proračuna.
Yugo kao simbol jedne prošlosti
Automobil Yugo bio je proizvod jugoslavenske industrije iz tvornice Zastava u Kragujevcu, a u Ameriku se izvozio tijekom osamdesetih godina.
U popularnoj kulturi često se spominje kao jedan od najneuspješnijih automobila koji su se pojavili na američkom tržištu, ali je istodobno ostao simbol jedne epohe – jugoslavenskog socijalizma i neuspješnog pokušaja industrijskog prodora na Zapad.
Upravo taj nostalgični element čini središnju temu filma koji financira HAVC.
Zašto hrvatski novac ide na ovu priču?
Ovdje se ne radi o tome treba li takav film postojati – umjetničke ideje mogu biti raznolike i slobodne.
No legitimno je pitanje zašto bi upravo hrvatski javni novac trebao financirati projekt koji govori o srpskim protagonistima, jugoslavenskoj industriji i američkom putovanju bez jasne hrvatske poveznice.
Posebno u trenutku kada mnogi hrvatski autori tvrde da teško dolaze do sredstava za projekte koji se bave hrvatskom poviješću ili identitetom.
“Teorija urote” ili očiti obrazac?
Kada netko upozori na ovakve primjere, često se brzo pojavi etiketa da je riječ o “teorijama urote” ili pretjerivanju.
No činjenice su vrlo jednostavne:
- HAVC je državna institucija
- financira se novcem hrvatskih poreznih obveznika
- a dio tog novca odlazi na projekte koji nemaju nikakvu hrvatsku kulturnu poveznicu
Upravo zato svaka ovakva odluka ponovno otvara staro pitanje:
Tko zapravo određuje kulturne prioritete u Hrvatskoj – i u čijem interesu?
