Selo Bulčići pripada općini Visoko. Prije rata brojalo je 344 Hrvata i 16 Muslimana.
Kada sam zadnji put prolazio kroz Bulčiće 2012. od Hrvata nije bilo ništa a od sela samo temelji.
Piše:Tvrtko Milović
Po popisu iz 2013. u selu više nema Hrvata ni Muslimana. Ostalo je samo 15 Bošnjaka.
Možda je bitno napomenuti da je Bulčiće od dvostruke agresije obranila Armija BiH.
U susjednoj općini Kiseljak, također na njenom krajnjem zapadu, nalazi se selo Donji Palež.
Ovo selo je doživjelo nešto drugačiju sudbinu.
Armija BiH nije uspjela obraniti selo pa je procenat Bošnjaka pod okupacijom HVO promijenjen između dva popisa sa 56,43% na 56,60%.
Druga razlika koja je strefila Donji Palež jeste da za razliku od Bulčića, za njega zna islamski influencer Muhamed Velić.
Velić i ne može znati za Bulčiće jer se tragovi ovog sela više ne mogu naći ni Lidar3D sistemom. Ali za Donji Palež mora znati jer od nedavno s Donjeg Paleža vrišti neonski svijetleći križ.
Veliću, kao Bošnjaku, križevi ne smetaju pa ih tako zna sve napamet duž lepeničke doline.
Eventualno mu mogu zasmetati kad ih nema, tipa u selima u kojima više nema katolika koji bi ih postavili. Poput Bulčića.
Da Hrvati Bulčića nisu izvršili agresiju na BiH, zatim protjerali sami sebe a onda zapalili i bagerima uklonili svoje kuće, zasigurno bi danas uživali u slobodi i ravnopravnosti i radosno čitali koliko njihov seoski križe ne smeta nikome.
Ono što Velić pogrešno zaključuje iz svoje sarajevske perspektive jeste da “križevi ocrtavaju granice Trećeg entiteta” dovodeći lokalne Hrvate u kontekst izvršitelja ciljeva političkog Zagreba. Čime naravno, i jedni drugi, bivaju agresori na BiH.
Zbog toga, i jedni i drugi, zaključuju velićevi pratitelji, zaslužuju da ih Armija BiH nanovo pobijedi i oslobodi.
Velić ima svoju publiku i naravno da se njoj obraća. Hrvati u BiH, posebno u središnjoj Bosni nisu nikome nikakva publika i nitko im se i ne obraća.
Ali, ako dozvolite, reći ću u ime Hrvata Kiseljaka i Busovače koje se proziva da križeve podižu u političke svrhe – katolici Hrvati podižu križeve tamo gdje ih ima!
Ako se i radi o ocrtavanju granica onda su to granice mjesta gdje su preživjeli.
Da Velić nije samo sarajevska neznalica koja donosi zaključke prolazeći autom kroz Kiseljak pokazuju i drugi njegovi zaključci. Navodi da su crkve “poluprazne”.
Masovno postavljanje križeva i posvećenost vjerskom životu u vidu slavljenju misa, jedan je od oblika izražavanja identiteta srednjobosanskih Hrvata.
Hrvati središnje Bosne nevoljko ističu nacionalna obilježja s obzirom na količinu uvreda i prijetnji koja u pravilu slijede poslije. Zbog toga radije pribjegavaju isticanju vjerskih obilježja koja su tipovi poput Velića prisiljeni uvažavati njegujući tako vjersku toleranciju koju nekim čudom ne prenose u nacionalnu toleranciju.
Dakle Veliću, crkve su poluprazne samo tamo gdje nema ni toliko katolika da ih popune. Ali čak i tamo gdje je potpuno zatrt trag katolika, primjerice u Borovici, crkva opet bude puna kad joj je vrijeme da bude puna. Radi se o crkvi koju je svog postojanja oslobodila Ona vojska koja je, prema Veliću, sačuvala Crkve.
Na kraju, Velić nije samo neznalica ili manipulator. On otvoreno laže.
Na kraju svog teološko-političkog promišljanja, Velić navodi podatak da je u Kiseljaku u osnovne škole “upisano više bošnjačke nego hrvatske djece”.
Cilj ove izmišljotine je demonstrirati kako budućnost pripada Bošnjacima a Hrvati, kao manjina, mogu samo uživati ona prava koja im brojniji Bošnjaci dozvole.
Upisi djece u škole još nisu gotovi tako da podatak o upisu ne postoji. Kada bude poznat “omjer” upisane djece onda će Velić, kao i ostali kojima ne smetaju križevi, crkve i hrvatski osnovci, izvoditi vlastite pogrešne zaključke.
Istina je da se u Kiseljak omeđen križevima upisuju bošnjačka djeca iz najmanje tri susjedne općine. Isto je tako istina da prirodni prirast i Hrvata i Bošnjaka neumoljivo pada.
Teško mi je razumjeti kako može biti važniji podatak da je manji broj upisane hrvatske djece od podatka da je ukupno manji broj djece.
Ali, tako se valjda “voli Bosna”.
Cilj ovakve ljubavi prema Bosni ustvari isti je oblik iskazivanja ljubavi kao u Bulčićima 93.
Pod izmišljenom pretpostavkom da nečija brojnost nešto znači, Hrvate se nastoji obeshrabriti da razmišljaju o svojoj budućnosti u BiH.
-Ne smijete predlagati rješenja, ne smijete isticati nacionalne simbole i, uskoro, ne smijete naglašavati ni vjerske simbole.
Primjetite da Veliću i njegovim sljedbenicima nikad ne smetaju ni križevi ni zastave hrvatskog naroda u Hercegovini. Uvijek im smeta tamo gdje prostor smatraju ekskluzivno svojim:
središnja Bosna.
Tvrtko Milović
crodex.net
