Još jedan dan, još jedan primjer kako dio ”hrvatskih” medija ne informira – nego aktivno oblikuje narativ.
Povod? Navodna “ukidanja vjeronauka” u Finskoj.
Stvarnost? Puno prizemnija – i puno neugodnija za one koji žive od klikova.
Prvo i osnovno: vjeronauk u Hrvatskoj nije obavezan predmet. On je izborni.
Nitko ga ne mora pohađati. Nitko. I nije riječ samo o katoličkom vjeronauku, nego i o drugim konfesijama.
Ali to u ovoj priči nije bitno.
Jer cilj nije informirati – nego sugerirati zaključak.
Drugo: Finska ne “ukida vjeronauk”. Ona reformira svoj obrazovni model, što radi već desetljećima.
No ta činjenica nije dovoljno dramatična za naslov, pa se jednostavno – ignorira.
Treće: klasičan medijski trik.
Uzmi neusporediv kontekst, preseli ga u Hrvatsku i predstavi kao univerzalni model.
Bez povijesti. Bez društvenih razlika. Bez ikakvog ozbiljnog konteksta.
I onda dolazimo do ključnog dijela.
Pitanje nije: kako poboljšati sustav? Pitanje je odmah: treba li ukinuti?
Jer konflikt prodaje.
Bez konflikta nema klikova. Bez klikova nema prihoda.
A bez prihoda nema “novinarstva” kakvo danas gledamo.
To više nisu novinari u klasičnom smislu.
To su aktivisti s platformom, koji najprije napišu zaključak, a onda selektivno traže činjenice koje će ga potvrditi.
Ono što se prodaje kao informacija, često je zapravo – manipulacija.
Ono što se predstavlja kao debata, često je – usmjeravanje javnog mišljenja.
I zato problem nije samo u jednoj objavi ili jednom portalu.
Problem je sustavan.
Jer kad mediji prestanu informirati, a počnu oblikovati stvarnost prema vlastitim ideološkim okvirima – tada više ne govorimo o novinarstvu.
Nego o nečemu puno opasnijem.
Izvor:George Bailey
