Zastupničko pitanje Dine Dogan koje je otvorilo više pitanja nego odgovora. Dok se javnosti servira priča o studiju i titulama, ključna stvar i dalje visi u zraku – gdje je stvarno radio Tomislav Tomašević i na kojim poslovima temelji svoj politički imidž?
Nadovezujući se na moj prethodni post o zastupničkom pitanju koji su prenijeli svi mediji, danas smo vidjeli naslove i što se plasira, ali bit problema uopće nije Cambridge, nego radno iskustvo. Pitanje je bilo vrlo jednostavno, tko je Tomislav Tomašević prije dolaska na vlast, za koga je radio, u kojem svojstvu, u kojim zemljama i po kakvom ugovoru. Posebno je traženo pojašnjenje one njegove velike priče o konzultantskom radu u 40 zemalja. Dakle, ne pita ga se je li putovao, držao radionice, volontirao, sudjelovao na konferencijama, valjao se po asfaltu… Pitala sam, karikirano, je li digao po gajbu pive u 40 zemalja ili barem prodavao petarde u tih 40 zemalja. Pitala sam ga koje je to stvarno radno iskustvo, tko su bili naručitelji, koji su bili poslovi i gdje su tragovi toga rada, te koliko ne godina radnog staža naš gradonačelnik skupio! To je sasvim normalno pitanje za čovjeka koji vodi Zagreb.
A što dobijem zauzvrat? Opet isto, pita se jedno, odgovara se selektivno. Opet. Umjesto da javnosti jednostavno kaže, radio sam tu, tu i tu, za te i te, na tim i tim poslovima, u tim i tim državama, on skreće priču samo na studij i tituliranje. Kako praktično da to više nije slučajno, to je obrazac. Kad treba graditi politički imidž, onda slušamo velike formulacije o međunarodnom iskustvu i radu u 40 zemalja. Kad treba dati popis, godine, organizacije i konkretne angažmane, onda nastane magla. Pa dobro, kojih je točno 40 zemalja konzultirao? Za koga? Na kojim poslovima? Koliko dugo? To valjda nije državna tajna, nego osnovna biografija čovjeka koji upravlja milijardama našeg novca.
Usput, ako gradonačelnik ne odgovara meni kao zastupnici službenim putem, kako sam mu i uputila pitanje (a umjesto njega odgovara njegov pročelnik, wannabe ustavni sudac Željko Matijašec), onda mu upućujem poruku istim kanalom kojim mi je djelomično odgovorio:
Gradonačelniče, zašto niste nikad nostrificirali diplomu iz UK? Ako treba pomoć u nostrifikaciji, stojim na raspolaganju .
Interesantno je kako gradonačelnik na zastupničko pitanje selektivno odgovara (i to samo u dijelu koji mu paše) putem FB tek nakon što je moje zastupničko pitanje van sjednice preneseno u većem broju portala i dnevnih medija.
Gradonačelniče, više sreće u nekom drugom životu kad preuzmete funkciju gradonačelnika s barem dvoznamenkastim brojem godina radnog staža .
Što je ”radio” Tomašević možete pogledati ovdje.
