
Bivšem predsjedniku Josipoviću se ponovno priviđaju nove ustaške guje , ali njegovo družbovanje sa četnikom Porfirijem očito je zaboravio.
Ivo Josipović u intervjuu za radikalno bošnjački portal Klix ponovno ljude plaši sa ustašama , a za Bosnu i Hercegovinu iznosi široku tvrdnju o još većoj raširenosti ”ustašofilije”, bez konkretnih podataka koji bi potkrijepili takvu usporedbu.
Doduše , možda je šetao Sarajevom pa je na pločama naziva ulica vidio Ustaše jer u Sarajevu još niz ulica nose imena suradnika nacističkog pokreta poput muslimanskog antisemite Mustafe Busuladžića, Osmana ef. Rastodera, pripadnika i aktiviste muslimanske milicije Huseina ef. Đoze, bojnika 13. Handžar divizije, reisa Fehima Spahe, koji je pozvao muslimane da pozdrave rađanje ustaške NDH. Tu je i ulica Asafa Serdarevića, jednog od osnivača organizacije “Mladi muslimani” (ilegalna organizacija islamskih aktivista u BiH, osnovana 1939.), Sulejmana Pačariza Hodže, pukovnika Hrvatskih oružanih snaga i “junaka iz Hrvatskog Sandžaka”.
Postoje i dvije ličnosti koje su služile kao administrativci u NDH, a imaju svoje ulice u Sarajevu. Alija Nametak, koji je bio je direktor Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu za vrijeme NDH, čije ime nosi i jedna sarajevska škola, te Enver Čolaković, NDH-ov ataše za kulturu u Mađarskoj, kao i blizak saradnik Ante Pavelića, predsjednika Vlade NDH.
Međutim u intervjuu nismo čuli kako danas ocjenjuje Porfirija, na čija je zagrebačka okupljanja dolazio.
To pitanje posebno je važno nakon Porfirijeva govora na sprovodu Ratka Mladića koji je osuđen za genocid nad Bošnjacima Srebrenice. Prema objavljenom izvještaju, patrijarh je govorio o zahvalnosti prema pravomoćno osuđenom zločincu i njegovoj ulozi u obrani srpskog naroda, uz propitivanje nepogrešivosti zemaljskih sudova. Takvo predstavljanje osuđenika za genocid očito kod Josipovića ne zaslužuje nedvosmislenu političku i moralnu osudu.
Je li Josipović spreman Porfiriju uputiti jednako oštre riječi kakve upućuje hrvatskim institucijama i političkim protivnicima?
Sudjelovanje na razgovorima možemo možda pripisati njegovoj naivnosti ali jest razlog da bivšeg predsjednika pitamo je li pogrešno procijenio njihova domaćina i što danas misli o njegovim javnim porukama.
U intervjuu Josipović usputno spominje i četništvo. Dobro. No usputna osuda regionalnih ekstremizama ne može zamijeniti konkretan odgovor o Porfiriju.
Mediji koji prenose njegove „lekcije” trebali bi ga napokon suočiti i s tim pitanjem.
Porazno je kakvim se sve političkim figurama nakon 2000. povjeravala dužnost predsjednika Hrvatske. Njihovi postupci govore o njima, ali njihovi izborni uspjesi govore i o nama. To je ozbiljna dijagnoza političke prosudbe hrvatskog naroda.
crodex.net








