U hrvatskom medijskom prostoru postoji jedno pravilo koje se uporno potvrđuje: zakon vrijedi samo kada pogađa „one druge“. U svim ostalim slučajevima – riječ je o represiji, zastrašivanju i napadu na demokraciju.
Najnoviji primjer dolazi upravo iz krugova koji su donedavno najglasnije zazivali sankcije za organizatore „nepoželjnih“ okupljanja.
Naime, danas svjedočimo situaciji u kojoj se diže buka zbog prekršajnog postupka protiv organizatorice jednog ”antifašističkog” skupa u Zagrebu. Poruke koje šalju Maja Sever su jasne – „antifašizam nije prekršaj“, „progon je dokaz da smo na dobrom putu“, „država kažnjava pojedinca jer ne može masu“.
Sve bi to možda imalo težinu – da isti ti akteri nisu jučer tražili upravo to isto.
Kad je trebalo kažnjavati – tada nije bilo dileme
Prisjetimo se razdoblja pandemije. Kada su se organizirali skupovi protiv totalitarnih covid mjera, okupljanja koja su po brojnosti nadmašivala mnoga današnja „odobrena“ događanja, reakcija dijela medija bila je – gotovo histerična.
Tražilo se:
- sankcioniranje organizatora
- identifikacija „krivaca“
- odgovornost zbog „neprijavljenih skupova“
Nije bilo prostora za razumijevanje, kontekst ili slobodu okupljanja. Pravila su bila stroga – i morala su se provoditi.
U toj atmosferi, pojedini novinari su aktivno sudjelovali u stvaranju pritiska, pa čak i kroz sadržaje koji su pokušavali identificirati i prokazati organizatore.
Danas – potpuno druga priča
Isti obrazac, ali sada s potpuno suprotnim zaključkom.
Kada se zakon primjenjuje na „njihove“, tada:
- postupak postaje „progon“
- zakon postaje „represija“
- država postaje „neprijatelj“
Retorika se mijenja preko noći, ali princip ostaje isti – dvostruki standardi.
Bumerang efekt koji se uporno ignorira
Ono čemu danas svjedočimo klasičan je primjer tzv. „bumerang efekta“ – politika i standardi koje zagovaraš, kad-tad se vrate i pogode tebe.
No, umjesto da se iz toga nešto nauči, svjedočimo nastavku istog obrasca:
- bez samokritike
- bez priznanja dvostrukih kriterija
- bez spremnosti na dosljednost
