U okolici Valjeva počelo je snimanje filma i serije “Oluja” srpskog redatelja Miloša Radunovića, u kojima će se sa srpske strane obraditi vojno-redarstvena akcija koja je nakon četiri godine rata donijela mir u našoj zemlji. Tako će nakon “Dare iz Jasenovca” Srbija predstaviti još jedan projekt koji će nesumnjivo biti još jedan propagandni film .
Projekt će, pišu srpski mediji, uključivati igrani film i dvanaest epizoda serije. Premijera filma očekuje se u prosincu ove, a serije u ožujku iduće godine.
Zašto u Hrvatskoj ne možemo očekivati veliki film o Domovinskom ratu? Mi toliko godina nakon Vukovara nemamo niti jedan normalan, vrijedan film koji govori o toj nevjerojatnoj činjenici vukovarske žrtve.
Hoće li se pojaviti osobe koje će barem tako svijetu nedvosmisleno pokazati cijelu istinu kakva je bila, a ne kakvom ju vole prikazati neki upitno slobodni mediji?
Vratimo se u devedesete. Tuđman je dobro znao: Britanci, meštri globalne politike kojima je američki hegemon dopustio upravljanje Starim kontinentom, nisu blagonaklono gledali na raspad Jugoslavije jer su, između ostalog, i oni sami bili federacija baš kao što je bila i naša bivša država.
I danas postoje snage koje pljuckaju po Domovinskom ratu, po Oluji. Štoviše, oni se trude kroz svoje knjige i filmove govoriti samo o onome što kod naših vojnika u obrani Domovine nije valjalo.
Prije tri mjeseca, HRT je odbio prihvatiti snimanje četvrte sezone ‘Heroja Vukovara’, uz obrazloženje da serijal “nije u duhu vremena”… Zajednički s RTS-om, taj isti HRT, ne tako davno, premijerno je emitirao ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ – jer to valjda je “u duhu vremena”, a o brojnim odbijenicama hrvatskim redateljima i scenaristima od strane HAVC-a i ‘ministarske’ Obuljen, na temu velikosrpske agresije – da ne govorimo…
Vukovarska štafeta smrti nikada nije prikazana na HRT-u
Pukovnik Damir Radnić i njegova ekipa ratnih drugova posljednje godine svoga života (dao im Bog da žive još desetljećima) provode tako da se voze stotinama kilometara po Hrvatskoj i svijetu pokazujući dokumentarni film o jednom konkretnom događaju. Film o konkretnom herojskom događaju, iz kojeg sam na početku opisao jednu scenu, nastao je u produkciji Laudato TV-a, a u režiji Nade Prkačin. I sigurno postoji razlog zašto o tome ne bi pričali u miru svojih domova, a oni biraju i prelomiti se i izmoriti jureći svijetom prenoseći istinu. Jer, istina, u životu, u konačnici – jest važna!
Pazite, veterani Domovinskog rata, branitelji Bogdanovaca i Vukovara, među kojima valjda nema niti jednog, a da ima cijelu šaku ili obje noge, u svojoj bolesti i teškim križevima obilaze gradove i sela i pokazuju što se uistinu dogodilo u Vukovaru. Ti heroji toliko godina nakon rata znaju i vide da nema nikoga drugoga tko radi to kako treba. I vide, dok krvare od boli, da se priča, govori i svjedoči nažalost vrlo često – laž. Previše je onih koji danas pričaju neke priče, a tada su se skrivali po podrumima. Momci iz rovova to znaju. Sve svoje ratne drugove poznaju. I prepoznaju folere i
kvazi samoproglašene junake.
Nije im ništa preostalo nego da šepajući i trpeći, polaganim korakom, u invalidskim kolicima i danas vode – bitku. Istina, drugačiju. Istina, ništa manje tešku. Nekada je i lakše istrčati pred neprijatelja. Ono, kada barem znaš tko ti je neprijatelj. Ustvari, najviše i boli kada misliš da si na svome, a Judini sinovi u svom džepu stišću znojnim prstima prljavi novac koji su dobili jer su prodali, onu gore spomenutu, prevažnu istinu.
Vukovarska štafeta smrti ili HOS-ova štafeta smrti film je koji govori o 11 hrvatskih branitelja koji su u proboju iz okupiranih Bogdanovaca 10. studenoga 1991. krenuli u ”štafetu smrti”. Mogao bih završiti s mislima. Ako smo već ugradili toliku žrtvu u stvaranje slobodne države, hajmo onda danas sve učiniti da napokon izgradimo tu zemlju mjestom dostojnim za život svakog njezina građanina.