Ono što se dogodilo u katedrali Svetog Patrika u New Yorku prošlog tjedna, moglo bi se uskoro dogoditi u vašoj župi, ako vaša zajednica nije spremna. Je li vaša župa spremna?
Doduše, New York, samoproglašena “prijestolnica svijeta”, ponudio je jedinstvenu priliku za aktiviste seksualne revolucije. Groteskna “pogrebna služba” za Ceciliju Gentilli bila je pomno isplanirana smicalica za korištenje poznate katoličke crkve kao pozornice za događaj koji veliča seksualnu izopačenost. Nažalost, uspjelo je – i katedrala je pritom oskrnavljena. A budući da je bilo uspješno, možemo biti sigurni da će i drugi LGBT aktivisti ponovno pokušati.
Aktivisti u vašem gradu ili mjestu vjerojatno neće biti tako ambiciozni i kitnjasti kao oni u New Yorku (ovdje). Ali računajte na to: bit će drugih sličnih pokušaja da se učini ono što su učinili aktivisti na Manhattanu: da se slavi seksualna perverznost i ismijava Katolička Crkva, koja ostaje najistaknutiji institucionalni protivnik neobuzdanog zadovoljenja požude.
I opet: Je li vaša župa spremna? Kao vodič za pravilnu pripremu, nekoliko ključnih točaka:
1.Raspitajte se tko dolazi. Ako netko želi zakazati ceremoniju u crkvi – sprovod, vjenčanje, krštenje, misu za neku obljetnicu – postavite pitanja. Jesu li oni redovni župljani? Jesu li aktivni katolici? Zašto žele koristiti crkvu? Shvaćaju li što se od njih očekuje na katoličkom obredu?
Da budemo jasni- naše bi crkve trebale biti otvorene svakome tko dolazi s dobrom voljom, tražeći Božju milost. Ali ne možemo zatvarati oči pred mogućim zloporabama te pastoralne gostoljubivosti. Kao odgovor na opravdani bijes zbog skandala u crkvi Svetog Patrika, glasnogovornik njujorške nadbiskupije prvo je rekao: “Crkva ima svetu obvezu pokapati mrtve. To je tjelesno djelo milosrđa.” Da, ali i pastiri Crkve imaju obvezu pridržavati se kanonskog prava koje upozorava na “očigledne grešnike kojima se ne može odobriti crkveni pogreb zbog javne sablazni za vjernike”.
Crkva ima obvezu pokapati mrtve i nuditi sakramente vjernicima. Ali ne postoji opće “pravo” za bilo koga da inzistira na crkvenoj službi – a još manje da iskorištava crkvu u svrhe koje su štetne kršćanskom moralu.
2.Budite oprezni na mogućnost pete kolone unutar župe. Aktivisti koji se nadaju iskorištavanju crkve mogli bi pronaći simpatične saveznike unutar župnog osoblja, spremne na suradnju s njima.
Jesu li štovatelji Cecilije Gentilli imali saveznike u osoblju St. Patricka? Rektor katedrale, otac Enrique Salvo, rekao je nakon toga da osoblje “nije imalo pojma da će naša dobrodošlica i molitva biti degradirani na tako svetogrdni i prijevarni način”. Možda je doista bio potpuno nespreman. Ali čini se malo vjerojatnim da bi se takva služba mogla planirati bez neke pomoći iznutra.
Cecilia Gentilli bila je vrlo istaknuta osoba u New Yorku. Otac James Martin, SJ, poznat prvenstveno po svojoj brižnosti prema homoseksualcima, smatrao je “divnim” što će Gentilliju biti dodijeljena služba u katedrali. Ako je predsjedavajućem svećeniku, ocu Edwardu Doughertyju, bila neugodna ceremonija ili bogohulne izjave hvalospjeva, on to nije pokazao. Cijelo vrijeme je koristio ženske zamjenice u odnosu na Gentillija, koji je stvoren kao muškarac.
Može li se služba za 1000 ljudi organizirati bez planiranja? Jesu li osoblju katedrale mogli promaknuti plakati za prava homoseksualaca i transparenti postavljeni u blizini oltara? Zašto su video snimke bogoslužja bile dostupne gotovo odmah — dok se misa zadovoljštine slavila u tajnosti?
3.Obučite crkveno osoblje da odgovori. Ne samo svećenike, već i župne tajnike, redare, osoblje za održavanje i sigurnost treba poučiti prepoznati znakove nedoličnog ponašanja i poduzeti odgovarajuće mjere. Ignoriranje problema neće nestati; samo će potaknuti više prijestupa. Nemojte se bojati da će intervencija izazvati skandal; mnogo je vjerojatnije spriječiti skandal koji bi dopustio višak strpljenja.
Nitko ne želi sukobe u našim crkvama. (Nitko, to jest, osim agenata provokatora.) Ali ako su opcije svetogrđe, bogohuljenje i oskvrnjenje, suprostavljanje na vrijeme je razborita alternativa. Članovi župnog osoblja moraju biti spremni intervenirati, koristeći svoju obuku kako bi minimalizirali štetu. Inače ogorčeni katolički laici, vjerojatno bez te obuke, na kraju hoće.
Izvor: quovadisecclesia.com
