Nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto još je jednom jasno, precizno, hrabro i konstruktivno udarila na kriminal i na sve one koji štite isti taj kriminal. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
DORH JE PROGONIO LUKU MODRIĆA ZA KRIVOKLETSTVO, ALI NIJE PROGONIO LAŽNA SVJEDOČENJA U SLUČAJU SANADERA
Dame i gospodo,
zamislite da vam je pokvaren korijen zuba.
Imate strašne bolove, a zubar kaže da trebate malo ispolirati zub – i sve će biti dobro?
Potpuno je jasno da biste pod pritiskom bolova tražili drugog stomatologa.
Jer pokvareni korijen mora biti izliječen ili zub izvađen. Poliranje ne će riješiti ništa.
Upravo vaši prijedlozi izmjena kaznenog zakona jesu to poliranje – besmisleno trošenje vremena na nešto što ništa ne će riješiti.
Jer, stanje u hrvatskom pravosuđu je kao kod pokvarenog zubnog korijena – dubinski problem, tvrdi Karolina Vidović Krišto.
A uzročnik te dubinske destrukcije i nepravde jesu osobe koje vode DORH i sudstvo te probrana uska skupina odvjetnika.
Nepoštivanje zakona, selektivna primjena zakona, ali ponekad i prekoračivanje ovlasti nisu posljedica lošeg zakonskog rješenja.
Nisu posljedica niti pravnog ne-shvaćanja ljudi iz pravosudnog sustava.
Oni su su posljedica podobnosti, ne-etičnosti, nemorala i korupcije.
Ako DORH za slučaj software i Žalac smatra da nije korupcija – proizvod vrijedan tri milijuna kuna platiti 13 milijuna – onda nije u pitanje neznanje, već je u pitanju zla namjera onoga koji je rekao da je taj posao čist.
Tko je donio taj pravorijek, da je to čist posao?
Ta osoba ima ime i prezime. Ta osoba mora biti suspendirana, i mora se utvrditi je li prikrivanje kriminala (što je kazneno djelo par excellence) učinila sama.
Je li bila možda dio neke grupe ili je dobila od nekoga nalog?
Ali ta uvezanost DORH-a i sudstva, popraćena medijskom zaštitom korumpiranih medija, jest stvarni problem hrvatskog društva i države u cjelini.
Županijski sud u Zagrebu nakon 12 godina u slučaju Bankomat nije donio prvostupanjsku presudu.
Jasno nam je da je u pitanju zaštita kriminala.
Nikakvi zakoni nisu problem za to.
Riječ je o tome tko je upleten u pojedini slučaj koga onda pravosuđe štiti.
U slučaj Bankomat uključen je bivši predsjednik Mesić.
On je nazivao tadašnjeg predsjednika uprave Poštanske banke Protegu i nalagao mu da isplaćuje neosigurane kredite tvrtki Kio Orahovica.
To je Protega, protivno svim zakonitostima bankarskog posla, i činio.
HPB je izgubio na desetke milijuna kuna jer je tvrtka propala. Sudstvo u ovom slučaju postupa poznatim metodama odugovlačenja kako bi s vremenom javnost izgubila interes za pojedini slučaj, a cjelokupni slučaj završio u zastari.
Metode tih smicalica su mijenjanje odvjetnika, vraćanje spisa na doradu (kao što je u ovom slučaju činio skandalozni sudac Turudić), mijenjanje sudskog vijeća, itd.
Ovdje želim podsjetiti na jedan slučaj koji najbolje oslikava sav bezobrazluk koji hrvatsko pravosuđe čini hrvatskim građanima.
Kao što znamo, lagati pred sudom pod prisegom jest kazneno djelo.
Hrvatska javnost je u slučaju bivšeg premijera Sanadera i sporova koji se vode protiv njega, doznala kako je nekolicina – što optuženika, što svjedoka – pod prisegom nekoliko puta mijenjala svoje iskaze.
Bez da je DORH ikoga od njih optužio za krivokletstvo, to jest, lažno svjedočenje.
Taj skandalozni DORH nije teretio bivšeg šefa carine Barišića i ostale da su lagali na sudu.
Ali su imali potrebu optužiti naše nogometne genijalce, Dejana Lovrena i Luku Modrića, i to u jeku svjetskog prvenstva u Rusiji.
Optuživati Modrića i Lovrena, koji su bili u gotovo maloljetničkoj dobi, i koji su činili ono što im je govorio netko tko im je bio autoritet, doista je apsurdno i bolesno.
Zlouporabe ovlasti, koje im je zakon i Ustav dao, od strane DORH-a i sudstva u međuvremenu su toliko očigledne i otvorene da su nepodnošljive.
U Hrvatskoj ne će biti promjena na bolje.
Neće sve dok se ne uspostave preduvjeti da se DORH i sudstvo pročiste od korupcije.
Jer, uzročnici problema u svim segmentima hrvatskog društva, te uzročnik raseljavanja hrvatskih građana jest nepoštivanje pravnog poretka kojega svojim neradom ili zlouporabama stvara pravosuđe.
Treba jasno kazati, i ljudima u DORH-u, i ljudima u sudstvu, da ih nitko nije ovlastio da budu servis moćnika i zlostavljači hrvatskih građana, pritom kršeći Ustav i zakone i temeljne vrijednosti Europske unije.
Hrvatsko pravosuđe treba biti sigurno da je pravda spora, ali dostižna, i da će za svoje rabote kad-tad odgovarati.
A to će biti – uvjerena sam – vrlo brzo, zaključuje Karolina Vidović Krišto.
