Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih. I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu, prenosi hkm.hr.
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen
Važno je gdje sjediš. Inače, kad su neki veliki događaji u pitanju, čovjek pomno prati gdje će sjesti, do koga. Često želi sjesti do važnijih, uglednijih ili bogatijih ljudi. Pažljivo gleda da bude što bliže takvim ljudima, zato se nerijetko gura i tiska do njih.
I Isus je to opazio, zato je i kazao onu prispodobu o posljednjem mjestu. Isus kaže: „Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome!’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“
Orhan Pamuk temu o prvom mjestu obrađuje u svom romanu Čudne misli u mojoj glavi, govoreći o glavnom liku Mevludu. Naime, on se još u školskim klupama pitao gdje sjesti? To pitanje javlja se vrlo rano i prati čovjeka cijeli život. Svi smo u školi gledali s kim ćemo sjediti, a nerijetko smo se dijelili i u manje grupice. Pa i ovaj Pamukov junak Mevlud traži to posebno mjesto, „vaga“ gdje će sjesti jer će upravo to mjesto odrediti i smjer njegova života. I ti si možda bio u istim problemima kao i Mevlud, pitao si se gdje i do koga sjesti? No, Isus je dao jednostavan odgovor: uvijek sjedi na posljednje mjesto, jer to je jedino ispravno i korisno za tebe, to je jedino mjesto koje donosi korist bez koristi.
O autoru:
Fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).
