Dr. Franjo Tuđman je utemeljitelj moderne hrvatske države, predsjednik države u najteže vrijeme ratne agresije.
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!” Te su riječi uklesane u mramor posljednjeg prebivališta prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Njegove zasluge su nemjerljive, njegove ideje plemenite. One ostaju živjeti, premda postoje mnogi, i u njegovu HDZ-u, koji su izdali ideje dr. Franje Tuđmana.
Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. Drugi svjetski rat provodi u partizanima. Nakon rata završava dvogodišnju vojnu akademiju.
Promaknut je u čin generala, a 1961. napušta vojnu službu kako bi se, po vlastitoj izjavi, posvetio znanstvenom radu.
U Zagrebu Tuđman osniva Institut za historiju radničkog pokreta, kojemu je direktor. Uzima k sebi za pomoć mladog Brunu Bušića. Stječe doktorat, sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske.
Veći do tog vremena poznat je po svojim povijesnim djelima, u to vrijeme revolucionarnim i vizionarskim. “Rat protiv rata” i “Velike ideje i mali narodi”. Poslije će napisati još niz radova o hrvatskoj povijesti, od kojih će neki doživjeti žestoke kritike.
Kad je 1972. godine počeo progon hrvatskih disidenata, tj. proljećara, Tuđman je proveo devet mjeseci u zatvoru.
U veljači 1981. osuđen je na tri godine zatvora i zabranu svakog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina.
1987. godine vraćena mu je putovnica i tada odlazi više puta u inozemstvo i svojim predavanjima među iseljenicima potiče stvaranje hrvatskoga nacionalnog pokreta.
Godine 1989. osniva HDZ – Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom.
Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, Tuđman postaje predsjednik predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske, a kasnije i predsjednik Hrvatske.
Franjo Tuđman u Domovinskom ratu
Golema je diplomatska, vojna i politička zasluga dr. Franje Tuđmana u Domovinskom ratu.
Hrvatska je u rat ušla sa izuzetno nepovoljnih pozicija u svakom pogledu.
Bila je razoružana, napadnuta od vojske Jugoslavije, prepuna ‘velikosrba’ u policiji i tijelima vlasti, diplomatski nepostojeća, demonizirana u međunarodnim odnosima još od doba komunizma, ponižena i obespravljena.
Iskoristio je domoljubni zanos velikog dijela Hrvata, te je organizirao obranu Hrvatske, zatim ustroj slavne Hrvatske vojske i zapovjedio ono što je ostalo zapisano kao najsjajniji trenutak povijesti Hrvata – oslobodilačku akciju Oluja koja je proslavila hrvatskog vojnika i donijela mir u domovini.
Umire 13. prosinca 1999. godine, iscpljen stalnim napadima i podmetanjima medija, oporbenih političara, pa i ljudi iz njegovog HDZ-a koje je on uzdignuo.
Premda su to mnogi pokušavali i pokušavaju, pa i danas iz HDZ-a, Tuđmanovo djelo slobodne i demokratske Hrvatske, dosanjane hrvatske države, ostalo je trajan spomenik liku i djelu velikana.
