„Prihvaćam te, prihvaćao sam te i ranije“, rekao je hrvatski predsjednik Zoran Milanović prošloga tjedna prilikom izjava novinarima u Splitu osvrćući se na gay odnosno LGBT populaciju.
I sve to nakon što je vidno iznenadio prisutne novinare koji se u odlascima na raznorazne izjave rijetko kome vesele kao njemu.
Iznenadio je Milanović i gledatelje koji su njegove izjave pratili uživo preko ‘malih ekrana’ (koji su u realnosti sve više k’o trećina dnevnog boravka) rekavši da je jedan od ministara aktualne Vlade gay.
To su „pitanja osobne intime“ i „nekakvih osobnih opredjeljenja“, kazao je Milanović.
A da je to pitanje intime složila se i većina koja je toga dana, ali i narednih dana, komentirala njegovu izjavu u javnom prostoru.
Da je biti gay stvar intime potvrdili su i oni koji su „izašli iz ormara“ otvarajući logično pitanje: čemu onda sve te parade?
Što je intima?
Što je čovjekova intima i gdje se ona prostituirala zadnjih desetljeća u hrvatskom društvu, teško je reći. Pitanje je ima li je više uopće.
Neki intimnim smatraju i pitanje visine plaće ili općenita pitanja o članovima obitelji.
Neki ljudi ne govore ništa o svom privatnom životu osim bliskim prijateljima, ili ni njima. Za njih je to intima.
I dok naša duboka intima leži u našim emotivnim odnosima i tjelesnosti, ima i onih koji žive od njezine prodaje.
Seksualnost je samo dio identiteta
„Ako ti je jedina odlika da si gay, to nije dovoljno, sorry. To ne znači ništa. To ti ne može biti identitet, to je samo dio tvog identiteta“, rekao je Milanović.
I tako je predsjednik u ‘par riječi’ sažeo sve ono što velika većina i LGBT populacije, i one koja to nije, misli.
Jer, ako netko jest ili nije gay, to je za njegove poslovne, obrazovne i ine reference potpuno svejedno. Sve ostalo je ‘prodaja priče’.
Istaknuo je Milanović i još jednu zanimljivost.
Zašto Milanović nikad nije išao na gay pride?
Osim što je rekao da je njegova supruga išla na gay pride, on, kaže, nije išao nikada. A otkrio je i zašto. Taj dio izjave je, usput rečeno, većina medija vješto ‘izrezala’.
„Ja nisam nikad otišao, jer mi je to bilo malo previše naglašavanja samo jednog dijela identiteta. Pa, ti si kompletna osoba“, rekao je predsjednik.
Milanović je svojim izjavama brzopotezno opisao stav većine građana Hrvatske prema LGBT populaciji. Osim toga, dotaknuo je i srž javnog potenciranja nečijeg seksualnog opredjeljenja.
Znači li to da dio pripadnika LGBT populacije ne prihvaća sebe kao kompletne osobe potencirajući isključivo svoju seksualnost?
Tko tu koga (ne) prihvaća?
Tko koga na koji način i kada, kao i tko se kako, gdje i s kim, ne zanima – baš nikoga. Osim one koji se ‘ulove’ samo segmenta svog seksualnog identiteta i ‘prodaju’ ga pod profesiju.
Da, neki žive upravo od toga da su ‘gay po profesiji’. I upravo time štete ponajviše sami sebi.
Gay po zanimanju ne želi čuti riječi „Prihvaćam te, prihvaćao sam te i ranije“. To bi značilo da njegov agresivni aktivizam više nema smisla.
Ovako, dio te populacije okupljen u neke udruge u kojima većina LGBT osoba ni ne želi biti, da bi opravdale postojanost svojih organizacija i njihovo financiranje, ističe upravo neprihvaćenost.
Ta, kako drukčije sisati lovu iz proračuna općina, gradova, županija, države i EU fondova? Inače bi valjalo zasukati rukave.
Aktivizam koji igra na emocije
Kažu da odsutnost ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost. Izostanak emocija. A upravo je borba protiv izostanka emocija ono na čemu se temelji LGBT aktivizam.
U izboru da ih se ili voli ili mrzi, kod njih je poželjno oboje. Prvo im hrani ego, a drugo puni novčanike.
„To ti ne može biti identitet, to je samo dio tvog identiteta“, reče Milanović. Složih se s njim.
Slažu se i moji životno realizirani LGBT prijatelji.
Izvor: narod.hr
