Magazin

Priča o indijanskom selu, poglavici i vraču

Bilo jednom jedno indijansko selo na divljem zapadu. Nije se razlikovalo od ostalih indijanskih sela toga vremena, imalo je svoga poglavicu i vrača. Jednom ih je pogodila kiša koja nikako nije prestajala. Padala je već dva dana i seljani su se počeli žaliti poglavici da mora nešto učiniti kako bi zaštitio njihove nastambe koje su se zbog kiše počele urušavati.

Poglavica je zaključio da bi bilo najbolje nekako zaustaviti kišu. U pomoć je pozvao vrača. Vrač je nakon malo razmišljanja predložio ples u kojem će svi morati sudjelovati. Poglavica je okupio sve na zbor.

“Imamo izvanrednu situaciju. Navikli smo već na kiše, ali ova je posebna jer nikako ne prestaje. Vjerujemo našem vraču, on zna. Stoga ćete svi sada doći u krug i plesati onako kako vam on kaže i kiša će ubrzo prestati.”

Nisu imali druge opcije nego pratiti korake vrača. On je išao u krug, zabacivao lijevom nogom, pa desnom. Potom je ruke podizao prema zraku i pjevao bogu kiše. Suseljani su ga pratili u stopu. I tako su išli u krug, ispod oblačnog neba, a kiša je i dalje neumoljivo padala.

Nakon nekog vremena, neki su se umorili. Jedan je izašao iz kola i rekao: “Ovo nema smisla. Razboljet ćemo se tu plešući pod kišom, a ona očito ne prestaje.” Vrač ga je pogledao: “Kako to misliš? Pa ne prestaje zato što ti varaš! Zbog takvih poput tebe, koji ne prate korake kako treba, kiša nikada neće stati i svi ćemo biti potopljeni, cijelo selo!”

Drugi su se okrenuli prema odmetniku i počeli vikati na njega što je neodgovoran i kako može biti tako sebičan. Pokušao je pobjeći, ali su ga uhvatili i namlatili.

Poglavica je već bio pomalo sumnjičav prema vračevoj metodi zaustavljanja kiše, ali si je mislio ovako: “Ako sad priznam da to nije upalilo, svi će se naljutiti na mene, mogli bi me ubiti.” Ni ostali, unatoč sve većoj sumnji, nisu htjeli povjerovati da njihov vrač nije u pravu. Osjećali bi se kao budale ako su satima tu plesali na kiši bez rezultata. Ne, ovo MORA funkcionirati.

Poglavica je rekao: “Idemo sad ponovno u kolo, ali ovaj put nema varanja! Tko ne bude pratio korake točno kao vrač, bit će kažnjen bičevanjem. Ja ću, evo, pratiti da vidim tko vara!”

I tako, nakon 3-4 sata kiša je stvarno prestala padati, a oni su svi zadovoljno zaključili kako je njihov ples ipak upalio. Samo su morali svi pratiti vrača točno onako kako je rekao! I svaki sljedeći put nakon toga, kad god je pala kiša, seljani su se uhvatili u kolo i plesali vračev ples protiv kiše dok je nisu zaustavili.

Preuzeto sa Liberal.hr

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button