Pod naletom agresivnih rodnih aktivista i lobista kakve ovih dana pratimo u Hrvatskoj transseksualnost preko WHO-a polako počinje nestajati iz popisa bolesti i patoloških stanja
Danas sam naletio na intervju u kojem agresivni novinar napada gosta i traži od njega da se izjasni smatra li da je transseksulnost bolest. Gost se nije snašao međutim to je sjajno pitanje i odlična tema. Prema MKB10 (međunarodna klasifikacija bolesti) pod oznakom F, točnije F64 Transseksualizam uz dodatne oblike (F64.0 do F64.9) se navodi kao duševna patologija odnosno psihijatrijska bolest.
Pod naletom agresivnih rodnih aktivista i lobista kakve ovih dana pratimo u Hrvatskoj transseksualnost preko WHO-a polako počinje nestajati iz popisa bolesti i patoloških stanja. Jednostavno nestaje, negirat će se bolest , ali istovremeno od poreznih obveznika tražiti da financiraju “promjenu spola” kao trošak HZZO-a.
Dakle, traži se od hrvatskog bolničkog sustava da bude njihov hormonalno-estetsko- kirurški servis
Da financira i izvodi usluge Tzv. promjene spola iako transseksualnost politički prestaje biti duševna patologija i postaje stanje koje prate određene patologije kao moguće komplikacije.
Dakle transseksualni aktivisti mogu mijenjati zakone, šifre bolesti, medicinu kao takvu, mogu kršiti zakone o posvajanjima, mogu zazivati sućut jer ih se tako slabe i manjinske netko usudi spomenuti , mogu izazivati medijske hajke na ljubitelje istine, mogu kod Mojmire izvrijeđati ptsp branitelje, oni mogu sve, ali njih nitko ne smije čak niti tužiti ako misli da su nešto krivi, a pogotovo javno spomenuti jer to se automatski tretira kao govor mržnje.
Loše rade jer trenutno prisutna agresivna i neutemeljena transseksualna propaganda počinje ići na živce umjerenoj ljevici, a pogotovo gay populaciji.
