Domovina

Otišao je!

Naravno, kad si ljevičar onda u nelustriranoj Hrvatskoj možeš što god hoćeš.

Postoje tako ljudi, tzv. umjetnici, poput ovog lika, ili Hribara recimo, ili Bogdana (za potonjeg samo treba još malo vremena) koji se poput sumornoga jesenjeg dana vuku ovim našim prostorima.

Nitko sa sigurnošću nikada nije utvrdio, niti je to moguće, njihove profesionalne kompetencije.

Tko su? Što oni zapravo rade.

Ali, oni su oduvijek tu.

Tu, na samone vrhu. Čak unatoč njihovoj krajnjoj netalentiranosti. Ali, baš onako, dibidus!

Poput ovog lika, recimo.

I to tako godinama, godinama.

Sve glavne nagrade rezervirana su bile za njega, pažen je, mažen, guran, privilegiran… milijuni i milijuni proračunskih HAVC sredstava otišle su.

U dim.

Za njegove bezvrijedne uratke rezervirane su praktički sve glavne nagrade, svi zlatni domaći kipići, Pule.

A nitko se nikada nije zapitao kako, kako je moguće da totalni dibidus bude na samone vrhu. I to godinama.

Pamtim, taj je lik, prije nekih petnaestak dvadeset godina, došao tiho i ušetao u našu memoriju. Poput Doca Hollidaya.

Naravno, ne po nekom uspješnom i dobrom filmu, jer toga kod nas tridesetak godina i nema, nego po jednom izbornom spotu, HSS-ovom, kojim je najavio ‘čišćenje Zagreba od bijelih čarapa’.

Od Bandića i Hercegovaca, naravno. Jer, eto ti vražji izgleda jedini im mute vodu i remete prvobitnu raspodjelu i akumulaciju onoga što je njima, antifama, najdraže.

Spot je naravno, poput jučer njegovoga autora, i nešto kasnije HSS-a, završio tamo gdje mu je i mjesto, na bunjištu povijesti, kloaki, tako da sad jedino ostaje otvoreno pitanje pitanje nasljednika. Tko je slijedeći?

Tko će sad snimati filmove i TV serije o pederima, sirotim kurvicama, lezbijkama.

Sad, kad je sve gotovo i kad su stvari došle na svoje, muk.

Naročito s lijeva, ali ni druga strana nije bome baš glasna. Valjda se ljudi boje, ponekad ni stranu nije lako odrediti.

Sarnavka, ovogodišnji glavnogradski laureat za pitaj Boga što, čkomi, čkome i drugi pajdaši, Bogdan, Bitorajec, Tihana Lazović… vidjeli smo tek štura priopćenja kojim pilatovski od svega peru ruke.

I na koncu, kad je pjesak iscurio, kad su svi digli ruke od njega, kad su prestali kapati i kunići i eurići, kad ga je čak i HDZ nogirao u aktualnoj kampanji, kad baš, baš, baš nemaš više kamo, e onda ti kume ostaje samo jedan izlaz: pritisnuti jedini preostali gumb na tastaturi.

Onaj na kojem piše: kajanje!

Jer, ako ti taj gumb ne pomogne, ne zna se što i tko može.

Sad će, vrlo vjerojatno, nelustrirana sekta postupiti po onoj staroj partijskoj: pojavu osuditi, druga spasiti!

I, gle čuda, ispod objave o pokajničkome statusu stotine lajkova. Desetine ‘srčeka’, i to većim dijelom ženskih. O tempora, o mores.

Tako je finuo i ovaj kurbin pir.

I baš poput njegove blagajnice, koja je sama otišla na more, i koja je mjesecima uveseljavala razdragano kozaračkopurgersko srdašce dosjetkama na račun ‘južnih kamenjaraca’, baš poput nje otišao je i veliki autor.

Kamo?

Tamo otkuda nikada i nije trebao izgmizati.

Na smetlište povijesti! Tamo gdje i inače ovakvi završavaju.

I oni, i njihovi uradci, i njihove ideje i ideologije.

Jer, vrijeme je uvijek najbolji sudac!

Kroz vrijeme se nikada nitko nije uspio ‘prošvercati’.

Ivica Granić

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button