Rijetko što tako zorno prikazuje ekonomsku stvarnost u nekoj zemlji kao kretanja u bankarstvu. Tako npr. ako rastu iznosi slobodnih novčanih sredstava na računima banaka to sasvim jasno pokazuje da pada potražnja za kreditima. To znači da poduzetnici ne žele ulagati i zaduživati se jer imaju loša očekivanja i plaše se rizika. Ne mare niti za povijesno najniže kamatne stope jer ne vide perspektivu. S druge strane, banke radije drže novac na svojim računima negoli ga plasiraju jer se plaše rizika zbog negativnih očekivanja. Prema tome, najbolju ocjenu kreditnog rejtinga neke zemlje daju upravo banke koje u njoj posluju. Pogledajmo činjenice nad kojima se treba duboko zamisliti. Na računima banaka u Hrvatskoj se trenutno nalazi 75 milijardi kuna slobodnog novca, a to je skoro dvostruko više negoli godinu dana prije!!! Ako ovoj brojci pribrojimo još 20 milijardi kuna koje banke drže kao nerazumno visoku obveznu rezervu kod HNB-a, onda se taj iznos imobiliziranog, neaktivnog ili uskladištenog novca penje na skoro 100 milijardi kuna. Nikada nismo imali ovakvu situaciju u Hrvatskoj! Da bismo shvatili koliko je toga neuposlenoga novca, treba reći da ukupan iznos kredita koje su banke odobrile gospodarstvu trenutno iznosi 90 milijardi kuna. Dakle, više novca stoji na računima banaka negoli su one ukupno odobrile gospodarstvu kredita. To je prava slika stanja hrvatskog gospodarstva i ocjena rada Vlade. Nema takve kritike koju bi netko uputio Vladi kao što je ovakva ”šamarčina” koju su joj dale banke i poduzetnici; tiho – ali do bola. To je njihova ocjena rada ove Vlade. No, o tome niti slova u „slobodnim medijima“. Najluđe od svega je da se u ovakvom ambijentu „love do krova“ naša vlada zadužuje po inozemstvu. Banke su prepune jeftinog novca, ali NE, Vlada nas nastavlja zaduživati vani. Je li to suština famoznoga „ Nacionalnog programa oporavka i otpornosti“? Očito jest. Nema tu niti oporavka, a niti otpornosti. Dakle, sadašnjoj Vladi i njenoj politici ne vjeruju domaći poduzetnici niti banke, a kako će onda strani investitori. Zato Plenkoviću jedino preostaje da se uzaludno poziva na ocjenu kreditnog rejtinga stranih agencija koje on trčeći okolo po medijima razbacuje kao šarene balone. Najgore je to što on i ministar financija znaju pravo stanje stvari i sami ne vjeruju u ono što nam plasiraju u udarnim TV terminima. Vlada je svu svoju energiju uložila u prosjačenje po Frankfurtu i Briselu glede EU fondova koji se predstavljaju besplatnim ili najjeftinijim iako smo do sada više uplatili u EU negoli što je nama isplaćeno. Uzalud. Nemoguće je prosjake pretvoriti u poduzetnike i poslušnike u gospodare svoga na svome. I zato je riječ „reset“ nužna, ali ne na način da ga nad nama provode globalisti i njihovi poslušnici, već naši pošteni i stručni ljudi; po našoj mjeri i s našim ciljevima. Na kraju , nisu katastrofičari oni koji jasno navode ove brojke nego same banke i poduzetnici koji ekonomsku politiku Vlade vide kao katastrofu i goleme rizike, bez optimizma i povjerenja. Zato će Stožer trajati do daljnjega, korona kriza također. Jer, jedino je velikim i novim strahovima ljudima moguće odvući pažnju od onoga što se zove – pravi problemi!
