Kroz povijest, ljudi su se oslanjali na suradnju i društvene odnose kako bi napredovali. Naravno, s kim provodimo vrijeme mijenja se tijekom našeg života.
Koristeći uvide iz američke ankete o korištenju vremena i našeg svijeta u podacima, promatramo s kim Amerikanci provode najviše vremena u različitoj životnoj dobi.
Adolescencija do odrasle dobi
U tinejdžerskim godinama prosječni Amerikanci većinu vremena provode sami i sa svojom obitelji. To ima smisla jer većina ljudi mlađih od 18 godina još uvijek živi u domu sa svojom izvornom obitelji, što znači roditeljima, braćom i sestrama. Nije iznenađujuće da je adolescencija također vrijeme kada vrijeme provedeno s prijateljima doseže svoj vrhunac.
Međutim, u ranoj odrasloj dobi osobe, 25-godišnjaci provedu u prosjeku 275 minuta dnevno sami, a 199 minuta s kolegama. To se slaže s ljudima u dvadesetima koji počinju ulaziti na tržište rada.
Do 35. godine ljudi još uvijek najviše vremena provode sami sa sobom, 263 minute dnevno. Međutim, vrijeme provedeno u kombinaciji s djecom i partnerima, drugoplasiranima, iznosi 450 minuta ili oko 7,5 sati dnevno.
| Dob | Najviše vremena sa | na 2. mjestu | na 3. mjestu |
|---|---|---|---|
| 15 | Obitelj – 267 Minuta | Sam – 193 Minuta | Prijatelji – 109 Minuta |
| 25 | Sam – 275 Minuta | Radne kolege – 199 Minuta | Partner – 121 Minuta |
| 35 | Sam – 263 Minuta | Djeca – 249 Minuta | Partner – 198 Minuta |
Iako ljudi provode više vremena s djecom i partnerima kako stare, ovaj bi se trend mogao promijeniti jer žene imaju sve manje djece. Sve više žena danas se obrazuje i počinje raditi, zbog čega odgađaju ili u potpunosti odgađaju rađanje djece.
Srednja do starija dob
S navršenih 45 godina prosječna osoba provede 309 minuta dnevno sama, a na drugom mjestu 199 minuta s djecom. Vrijeme provedeno s kolegama ostaje relativno stabilno tijekom četrdesetih, što se podudara sa sredinom karijere za većinu ljudi u radnoj snazi.
Do 55. godine vrijeme provedeno sam i dalje zauzima prvo mjesto, no vrijeme provedeno s partnerom penje se na 184 minute, a vrijeme provedeno s kolegama također se pomiče gore, istiskujući vrijeme provedeno s djecom.
| Dob | Najviše vremena sa | na 2. mjestu | na 3. mjestu |
|---|---|---|---|
| 45 | Sam – 309 Minuta | Djeca – 199 Minuta | Partner – 184 Minuta |
| 55 | Sam – 384 Minuta | Partner – 184 Minuta | Radne kolege – 163 Minuta |
| 65 | Sam – 444 Minuta | Partner – 243 Minuta | Obitelj – 65 Minuta |
| 75 | Sam – 463 Minuta | Partner – 253 Minuta | Obitelj – 56 Minuta |
Uobičajeno, vrijeme provedeno s djecom tijekom srednjih pedesetih ima tendenciju oštrog pada kako djeca ulaze u odraslu dob i počinju se seliti ili provoditi više vremena izvan kuće.
Danas sve više djece ostaje duže kod kuće ili se čak vraća kući. 52% odrasle djece u SAD-u danas živi sa svojim roditeljima.
Kako se ljudi približavaju starijoj dobi, oko 65-oj godini života, provode sve manje vremena s kolegama s posla kako idu u mirovinu, a mnogo više vremena sami ili sa supružnikom. Zatim, od 65. do 75. godine, ljudi konstantno najviše vremena provode sami, zatim s partnerom i obitelji.
Sami i usamljeni?
Jedan od najznačajnijih trendova na ljestvici je povećanje vremena koje provodite sami.
Kad netko dosegne 80, njegove samačke minute dnevno rastu do 477 minuta. To može biti problematično. Naime, kako populacija nastavlja stariti u mnogim zemljama diljem svijeta, sve više starijih ljudi ostaje bez sredstava ili društvenih veza.
Osim toga, dok jedna četvrtina starijih Amerikanaca živi sama, trend samačkog života raste u gotovo svim dobnim skupinama, a taj se trend odnosi na niz zrelih gospodarstava diljem svijeta.
Prirodni bi zaključak bio da povećanje vremena koje provodimo sami ima negativan učinak na ljude, međutim, biti sam ne znači nužno i usamljenost. Our World in Data je otkrio kako ne postoji izravna međuovisnost između samačkog života i prijavljenih osjećaja usamljenosti.
Posljednje razmatranje je uloga koju tehnologija igra u našim društvenim odnosima. Naime, zahvaljujući pametnim telefonima i društvenim platformama, samački provedeno vrijeme ne znači nužno i izolaciju.
Nije samo količina vremena provedena s drugima bitna, već kvaliteta i očekivanja su ono što smanjuje usamljenost.
