Zagreb je danas svjedočio još jednom apsurdu moderne “tolerancije”. Skupina samozvanih boraca za slobodu, koji se vole predstavljati kao antifašisti, odlučila je – blokirati ulaz na Fakultet političkih znanosti u Zagrebu.
Povod? Predavanje koje je održao Iddo Netanyahu – inače brat izraelskog premijera Benjamin Netanyahu.
Tko ovdje zapravo guši slobodu?
U zemlji koja se voli predstavljati kao demokratska i otvorena, došli smo do točke gdje je problem – tko govori, a ne što govori. Umjesto argumenata, dobili smo blokade. Umjesto rasprave, dobili smo etikete.
Jer očito, za dio “napredne” scene, nije prihvatljivo da na fakultetu govori izraelski državljanin. Još manje ako nosi “pogrešno” prezime.
Paradoks “antifašizma”
Ironija je potpuna: oni koji najglasnije viču protiv fašizma, sve češće koriste metode koje neodoljivo podsjećaju upravo na ono protiv čega se navodno bore.
Blokirati ulaz na fakultet. Sprječavati predavanje. Označavati ljude kao nepoželjne.
To nisu alati demokracije – to su alati pritiska.
Opasan presedan
Danas je to bio jedan gost. Sutra može biti bilo tko tko ne odgovara ideološkom obrascu.
Ako je dopušteno blokirati predavanje zbog nečijeg identiteta ili političke percepcije, onda više ne govorimo o slobodi – nego o selektivnoj “dozvoli mišljenja”.
Akademska zajednica na ispitu
Organizator predavanja, profesor Boris Havel, našao se na meti upravo zato što je pokušao otvoriti prostor za dijalog.
A upravo bi fakulteti trebali biti mjesta gdje se čuju različita mišljenja – ne gdje se ona filtriraju prema političkoj podobnosti.
Zaključak
Društvo koje počne zabranjivati govornike zbog identiteta ili političke percepcije, vrlo brzo prestaje biti slobodno.
Današnji događaj na FPZG-u nije samo incident – to je simptom dubljeg problema: netolerancije koja se skriva iza parole “tolerancije”.
Jer kad “sloboda” znači zabranu drugome da govori – onda to više nije sloboda.
