Kada je Hrvatska dala drugi zgoditak protiv Gane u Ljubuškom se čula jedna petarda.
Minutu nakon utakmice gosti su platili što su pili i mirno se razišli kućama.
Ispred grilova grupe mladih, jedu hot-dogove. Nisu ni gledali utakmicu.
Hrvati se ne uzbuđuju oko prvenstva prije četvrtfinala.
Prije nego ću leći, malo skrolam feed. Kiseljak gori.
Jajce gori.
Novi Travnik urnebes.
Žepče, Busovača, Vitez, Uskoplje… sve na nogama.
Saznam sutra da se nešto više slavilo i u Dubrovniku. Opet naši sezonci i turisti koji ne smiju navijati za svoje zemlje jer je tamo to rasizam.
Možda me algoritam vara pa samo pokazuje slavlje iz krajeva koje volim.
Ali nekako mi pari da se u Središnjoj Bosni navijalo više i jače nego bilo gdje drugo.
U svakom slučaju, navijanje u Središnjoj Bosni, barem ovo prvenstvo, svojevrsni je pokazatelj političkih napetosti koje se javljaju u ovom jedinom multietničkom prostoru u BiH.
Posljednjih godina, a posebno ove, svjedoci smo da su Bošnjaci konačno odustali od obilježja “zajedničke” BiH i masovno se opredjelili za obilježja bošnjačke BiH.
Legitimno pravo.
U nacionalno osjetljivom prostoru Središnje Bosne to znači razmetanje zastavama u prostoru gdje zastave nisu samo obilježje nego doslovno vizualna ratna artiljerija.
I sve je dobro dok se “svatko drži svog prostora”.
Međutim, nogometno prvenstvo je prilika da se ljiljani pronosaju prostorom gdje u ratu nisu mogli primirisati.
Da smo poslije rata izgradili normalno i uređeno društvo, ovo ne bi bio problem. Ustvari bismo svi vjerojatno nosili plavo žute zastave.
Ustvari bismo svi zajedno navijali za BiH.
Ali ovako, na snazi je provokativno razmetanje zastavama kao oblikom ratnog pokliča.
Ovdje nema potrebe izjednačavati strane.
Navijači Hrvatske nisu pravili višesatne parade automobilima i zastavama kroz Bugojno, Travnik, Fojnicu. To bi bilo opravdano shvaćeno kao provokacija.
Ali zato smo imali višesatno divljanje i tekbiranje kroz Kiseljak.
Što je uradila policija? Pa privela je dečke iz hrvatskog kafića jer su popili pivo i ušli u automobile.
Naravno, svatko bira svoju stranu i lagano opravdava ponašanje svoje strane. Ništa novo u tome. Prvi ja.
Ali svi smo svjesni koliko brzo navijačko provociranje preraste u tragediju. A vjerujte da Središnja Bosna vrije. Jedan incident može potpaliti veliku vatru.
Prošlost nam pokazuje da se to događalo.
To što navijači, pa i ja, zauzimaju strane, sasvim je drugačije od zauzimanja strana koje radi policija.
U Središnjoj Bosni utakmica je samo zgodan povod za nacionalna pražnjenja. Nije to bacanje jedne petarde i idemo spavati.
To su ozbiljna okupljanja i planiranja.
Ovaj put će vjerojatno sve završiti ispadanjem jedne pa druge reprezentacije. Ali doći će dan kada će igrati jedni protiv drugih.
Naše su zajednice već sad tempirane bombe. A pristrana policija može biti okidač.
Tvrtko Milović
crodex.net
