Ovih dana kompletni mainstream i lijevi aktivistički korpus oplakuju smrt Slavenke Drakulić kao da je preminula najveća hrvatska književnica svih vremena. Čovjek bi pomislio da je riječ o barem nobelovki koja je oblikovala nacionalni kanon. No, kao i obično, riječ je o još jednoj orkestriranoj laži ljevice koja mrtvu tijelu nesretne žene koristi za vlastitu samopromociju i ideološko samozadovoljavanje.
Tko je zapravo bila Slavenka Drakulić?
Slavenka Drakulić nije bila “najveća hrvatska književnica”. Njezina djela su relativno slabo poznata široj publici, a njezin utjecaj na hrvatsku književnost i društvo bio je marginalan u odnosu na ono što se sada retroaktivno fabricira. Bila je, međutim, žena koja je duboko, visceralno i trajno prezirala hrvatsku državu – onu istu državu koja joj je, ironijom sudbine, omogućila slobodu da tu mržnju obilato monetizira. Živjela je većinom u Švedskoj, pisala za strane novine i izdavala knjige u kojima je Hrvatsku (i post-komunističke tranzicije općenito) prikazivala kao poligon primitivizma i autoritarizma.
Dok su Hrvati ginuli u obrambenom ratu protiv srpske agresije ona je pisala neopravdano kritizirala proces stvaranja hrvatske države, spominjala besmislene teorije o “etničkom čišćenju” (npr. čak je dovodila u pitanje i briljantnu vojnu operacija Oluja), stavljajući lažnu simetriju između hrvatskih i srpskih zločina te videći u hrvatskom nacionalizmu kontinuitet s ustaštvom iz 1941.–1945. Njezina djela poput Balkan Express, Café Europa i eseja iz 90-ih često prikazuju Hrvatsku (i druge post-komunističke zemlje) kao zarobljenu u primitivizmu, korupciji i nacionalističkim iluzijama, dok je ona sebe pozicionirala kao kozmopolitsku, europsku intelektualku kojoj je nacionalni identitet teret.
Hrvatska država ju je, unatoč njezinim potpuno suludim teorijama zavjere, financijski podržavala kroz potpore za književnost, prevoditeljske projekte i slično – što je klasična ironija koja još jednom potvrđuje licemjerje ljevice: Žive od mržnje prema državi koja ih obilato plaća i tolerira.
Izvor:Božo Kraš
