Petar Milas borit će se u Parizu, na Rolanda Garros stadionu, a njegov protivnik bit će Tony Yoka. Svjetski prvak iz 2015. godine i olimpijski pobjednik godinu kasnije. Čovjek koji je na oba ta natjecanja savladao Hrgovića, a onda pokrenuo za sada uspješnu profesionalnu karijeru.
Nije teško zaključiti kako Hrvatska još nije imala ovako dobru i potentnu situaciju u profesionalnom boksu kao danas. Da se razumijemo, bilo je tu sjajnih boksača. Željko Mavrović i Branko Šobot su se 1998. godine borili za svjetsku titulu, Stjepan Božić isto to je napravio 2009. godine, dok je Stipe Drviš 2007. godine, kao jedini hrvatski boksač od osamostaljenja do danas, svjetski naslov i osvojio. Ali, nikad nije bilo ovoliko potencijala, ovoliko priče o boksu te općenito medijske pažnje općenito kao danas. Hrvatski boks uistinu živi jedno vrlo potentno razdoblje.
Tako možemo pratiti svjetski uspon i sve veći porast međunarodne popularnosti Alena Babića, Marka Čalića gledali smo u glavnoj borbi priredbe velikog Matchroom Boxinga, dok uspješno svoju karijeru gradi i Agron Smakići. Svjetska prvakinja i višestruka izazivačica bila je Ivana Habazin, a ona još uvijek nije rekla svoje posljednje. Ima tu još nekih imena o kojima će se sve više pisati, posebno ako računamo one još uvijek na amaterskoj sceni, poput Miluna, Filipija, Plantića ili Veočića. Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti Petra Milasa te naposljetku Filipa Hrgovića. No, s razlogom su ta dvojica teškaša navedeni na kraju ovog kratkog popisa. Obojica na scenu izlaze 10. rujna, uz podosta drugačiju priču.
Vrlo je jasno objasniti zašto je Filip Hrgović hrvatski boksač najviše zastupljen u medijima. Ipak je riječ o osvajaču europskog zlata i olimpijske bronce, najuspješnijem hrvatskom amateru još od Mate Parlova. Njegova karijera ozbiljno se prati još od prvog profesionalnog meča pa ne čudi kako je “El Animal” svojevrsni sinonim hrvatskog boksa.
On će svoj 13. profesionalni meč odraditi gore spomenutog datuma u austrijskom Klagenfurtu, a protivnik mu je crnogorski boksač Marko Radonjić, vlasnik omjera od 23 pobjede i niti jednog poraza. No, istovremeno drugi hrvatski teškaš ispred sebe ima puno veći i važniji meč. Zapravo, najveći meč hrvatskog profesionalnog boksa još od Božićevog napada na WBA titulu i poraza od Dimitrija Sartisona.
Petar Milas borit će se u Parizu, na Rolanda Garros stadionu, a njegov protivnik bit će Tony Yoka. Svjetski prvak iz 2015. godine i olimpijski pobjednik godinu kasnije. Čovjek koji je na oba ta natjecanja savladao Hrgovića, a onda pokrenuo za sada uspješnu profesionalnu karijeru. Francuski dvometraš slavio je u svih deset dosadašnjih profesionalnih nastupa te zauzima 17. mjesto BoxRec ljestvice, trenutno najrelevantnije boksačke ljestvice na svijetu. To je 12 pozicija ispred Hrgovića, ujedno i njegovog vršnjaka.
Milasu je 26 godina, dolazi iz Splita, visok je 194 centimetra i do sada je odradio 15 profesionalnih mečeva. U svima je upisao pobjede, od toga 11 puta nokautom. Amatersku karijeru nije imao već je 2015. godine odmah krenuo graditi profesionalnu. Nakon četiri prva meča održana u Splitu, karijera je postala internacionalna. Potpis promotorskog ugovora doveo ga je u njemačke ringove, gdje ga se nije štedjelo.
Petar se pokazao spremnim na izazove te je stvorio impresivan niz pobjedama nad poznatim imenima poput Kevina Johnsona i Francesca Pianete, oba puta za IBO Internacional titulu. Posljednji put nastupio je u listopadu 2019. savladavši još jednog globalno dokazanog boksača, Johnnyja Mullera.
2020. godine Milasu je bila za zaborav, budući da je u njoj ostao bez nekoliko dogovaranih mečeva. Tada se prvi put spominjala i opcija meča protiv Yoke. Konačno je sve otišlo u pravom smjeru nakon što je ove godine potpisao ugovor s Queensberry Promotions menadžerskog agencijom.
Riječ je o agenciji Franka Warrena, drugog najvećeg britanskog boksačkog promotora koji se između ostalog brine za karijeru Tysona Furyja. To je Milasu svakako olakšalo put do meča karijere, meča putem kojeg on može iskočiti kao vodeće hrvatsko teškaško ime na globalnoj sceni. I nikako on nije bez šanse. Yoka je zbog cijelog svog rezimea svakako favorit, no Milas je težim putem izgradio svoj status i nema boksača kojem će on u startu priznati da je bolji.
Istovremeno dok se Milas bude susretao s izazovom karijere i ujedno mečem koji će odlučiti u kojem smjeru ta karijera ide, Filip Hrgović trebao bi imati još jedan lako apsolvirani ispit. U tekstu je već spomenut impresivan omjer Marka Radonjića, no nije spomenuto kako je on izgrađen nad protivnicima daleko od impresivnih. Zapravo, Radonjić je da bi ostvario takav omjer pobjeđivao boksače kakve bi se u Americi zvalo “journeyman”.
Radi se o boksačima koji boksaju gdje god imaju priliku, ne pitaju za protivnika i nije im bitan omjer kakav će uz njihovo ime stajati. Mora se priznati kako su Radonjićevi protivnici i ispod te razine, budući da Journeyman boksači tu i tamo dođu do neke vrijedne pobjede. Radonjićevi protivnici imaju uistinu grozne omjere, a rijetke pobjede tih boksača ostvarene su nad onima čije omjere nije vrijedno niti spominjati.
Ne možemo znati koliko je to krivnja Filipa Hrgovića. Uostalom, on već dulje vremena u svojim istupima traži one najbolje, one koji bi ga približili borbi za svjetsku titulu. Takve nažalost ne dobiva i uvijek ostaje dojam kako bi onaj idući meč trebao biti “taj”. Zašto to nije došlo ovog puta? Filip u svakom slučaju ima dvije olakotne okolnosti oko toga zašto će se boriti protiv Radonjića.
Prvi je svakako taj što mu je zbog doslovnog bijega protivnika, američkog Top 10 teškaša Michaela Huntera, propao meč za IBF izazivača koji su njih dvojica trebali odraditi. Drugi je taj što potencijalni relevantni protivnik, Martin Bakole, prije Hrgovića želi odraditi jedan meč za zagrijavanje. Onda je to isto najavio i Filip. Ako nakon ovoga, do kraja godine meč protiv Bakolea bude i službeno dogovoren, sve kritike na Filipov izbor protivnika bit će neutemeljene.
Ako ponovno protivnik bude neki prolaznik, drvlje i kamenje koje će biti odaslano će biti potpuno zasluženo. I neće biti važno je li to krivnja Filipa Hrgovića, njegovih promotora braće Sauerland ili nekoga trećeg. Filip Hrgović jednostavno ne može sebe nazivati najboljim na svijetu, umanjivati vrijednost nekih drugih (domaćih) boksača govoreći da nisu njegov nivo, a onda sam odrađivati borbe protiv nižerazrednih ili u drugom slučaju potrošenih boksača.
Hoćete li u petak pratiti meč Hrgovića, koji će vam biti doslovno serviran ispred vas ili ćete se potruditi i naći puno jači te svakako važniji meč Milasa, to je svakako vama na vlastitu odluku. Obojica zaslužuju podršku.
OSOBNI KARTONI
Filip Hrgović
Rođen 4. lipnja 1992. u Zagrebu. Amaterski prvak Europe i osvajač olimpijske bronce u Ro de Janeiru 2016. godine. Profesionalni omjer 12-0. 29. mjesto na teškaškoj ljestvici BoxRec portala. Visok 198 centimetara, u posljednjem meču težio je 110 kilograma. Glavni promotor mu je Wasserman Boxing (Kalle i Nisse Sauerland).
Marko Radonjić
Rođen 1990. godine u Cetinju (Crna Gora). Višestruki amatersi prvak Crne Gore. Profesionalni omjer 22-0 uz sve pobjede nokautom. 231. mjesto na teškaškoj ljestvici BoxRec portala. U posljednjem meču težio je 106 kilograma.
Petar Milas
Rođen 28. kolovoza 1995. u Splitu. Profesionalac postao s 20 godina. Do sada ostvario profesionalni omjer 15-0 uz 11 nokauta. Donedavno Top 50 teškaš svijeta (uklonjen s ljestvice zbog neaktivnosti). Visok 194 centimetra, u posljednjem meču težio 103. kilograma. Glavni promotor mu je Queensberry (Frank Warren).
Tony Yoka
Rođen 28. travnja 1992. u Parizu. Amaterski prvak svijeta i olimpijski pobjednik iz Rio de Janeira 2016. godine. Profesionalni omjer 10-0 uz osam nokauta. 17. mjesto na teškaškoj ljestvici BoxRec portala. Visok 201 centimetar, u posljednjem meču težio 111 kilograma. Glavni promotor mu je Top Rank (Bob Arum).
