Dok se javnosti prodaje narativ o dekarbonizaciji, potrošnja plina i naftnih derivata u Hrvatskoj – raste. Tko ovdje koga uvjerava?
Državni zavod za statistiku objavljuje podatke, ali o njima vlada – tišina. Bez dramatičnih sučeljavanja, bez „specijala“, bez okruglih stolova.
A brojke su jasne.
Prema podacima DZS-a o potrošnji ugljikovodika (raspoloživo za tuzemnu potrošnju), i prirodni plin i naftni derivati bilježe rast u posljednjim godinama. Nakon kratkog pada u razdoblju pandemije, trend se okreće – i ide prema gore.
Naftni derivati danas su na razinama višim nego prije nekoliko godina, dok se potrošnja plina, unatoč oscilacijama, stabilizira i ponovno raste. Drugim riječima: Hrvatska i dalje – i sve više – ovisi o fosilnim gorivima.
Gdje je tu „zelena tranzicija“? Gdje su dramatična smanjenja potrošnje?
Gdje je obećano „odvajanje od ugljikovodika“?
Ako je Zelena agenda bila zamišljena kao strateški zaokret, onda podaci sugeriraju da je ostala više na razini slogana nego stvarne promjene energetskog obrasca.
Naravno, postoje razumna opravdanja: gospodarski rast, oporavak nakon pandemije, sigurnost opskrbe, geopolitički poremećaji. No to ne mijenja temeljnu činjenicu – potrošnja fosilnih goriva ne pada dugoročno.
I zato je legitimno pitanje: zašto o tome ne pišu tzv. mainstream mediji?
Ako mediji svakodnevno prenose klimatske deklaracije, zašto ne analiziraju stvarne energetske trendove? Ako se građane opterećuje novim pravilima, porezima i „zelenim“ standardima, zar nije minimum transparentnosti pokazati što se doista događa u potrošnji energije?
Možda zato što je lakše prodavati narativ nego otvarati neugodna pitanja.
Jer jedno je konferencijski govor o „ugljičnoj neutralnosti“, a drugo je grafikon koji pokazuje da bez plina i nafte – sustav i dalje ne funkcionira.
izvor:Nenad Bakić
