U ovakvim raspravama valja diferencirati Thompsona kao osobu od Thompsona kao izvođača te voditi računa o kojem od njih se rasprava vodi. Kritike Thompsonovih dnevno-političkih stavova, uključujući i one validne, ne mogu biti dostatne za odbacivanje njegove glazbe niti se za isto možemo sakriti iza intelektualno lijenih i ideologiziranih floskula o “primitivnom hrvatstvu”.
U vrijeme planskog medijskog provokatorskog terora raznim glazbenim izvođačima koji “pune Arenu”, a koji bi nas navodno trebali zanimati više od činjenice da smo kroz posljednje godine doživjeli isplanirano globalno skretanje u antidemokratskom smjeru ili toga da nam je zrak u metropoli izrazito zagađen zbog odrona otpada potaknutog nesposobnošću vladajućeg eko-ideologa, na trenutak ćemo slijediti njihov primjer te podsjetiti na našu analizu jednog od najpopularnijih domaćih glazbenih izvođača.
“Thompsonove su pjesme utoliko privlačne; kroz mješavinu melodija pastirskog rocka, metala i raznih ratničkih taktova, kroz klasičnu narodnu vjersko-nacionalnu simboliku, posežući u njoj ne samo za recentnom poviješću, već i za onom iskonskom, ali i onom univerzalnom (ponavljajućom – arhetipnom), Thompson budi one dijelove naše psihe iz kojih potječu naši osjećaji domoljubnog, rodoljubnog i povijesnog ponosa, nacionalnog i vjerskog zajedništva te nade u bolje sutra (‘Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju/Nije nas ostavio Bog’ , ‘Dok vas ruka nepravde tjera, a sjećanje dušu pjeni/Tebe neka uvijek hrabri vjera i vode koraci njeni’ ).
Sam početak poznate [Lijepa li si] dovoljan je da kolektivno nesvjesno u nama proradi i da se povežemo s našim narodom u njegovoj cijelosti – s njegovim trenutnim, prošlim i budućim naraštajima, te da u prigodnom trenutku osvijestimo svoje nacionalno zajedništvo.”
Cijeli tekst Kolektivno nesvjesno i savršena nazadnost M. P. Thompsona – možete pronaći ovdje
Izvor: Sapere Aude
