EU je u srijedu potpisala sporazum sa Egiptom i Izraelom o isporuci tekućeg prirodnog plina (LNG) svojim državama članicama kao alternativa ruskom plinu. Međutim, EU ukupna potrošnja plina u 2021.g. iznosi 512 milijardi m3, Iz Rusije je u 2021.g. uvezeno u EU cca 155 milijardi m3 plina, a kapacitet proizvodnje Izraela iznosi cca 12 milijardi m3. Ovo jamči visoku neizvjesnot opskrbe plinom u EU, velika ulaganja na duži rok u nova nalazišta, uz sigurno zajamčenu veću cijenu – mnogo veću.
Europska unija je u srijedu potpisala sporazum sa Egiptom i Izraelom o isporuci tekućeg prirodnog plina (LNG) svojim državama članicama. Brisel se nada kako će ovaj sporazum pomoći kontinentu da smanji energetsku ovisnost o svom najvećem dobavljaču, Rusiji.
ŠTO PREDSTAVLJA TRILATERALNI SPORAZUM?
Očekuje se da će povećati izraelski izvoz prirodnog plina kroz postojeće cjevovode do egipatskih luka, gdje se može staviti pod tlak i pretočiti, prije nego što se morem preveze u Europe. Dio izraelskog plina se već šalje cjevovodima u postrojenja za ukapljivanje na egipatskoj obali Sredozemnog mora, odakle se ponovo izvozi kao LNG, navodi logicno.com.
KOLIKO BI IZRAEL MOGAO IZVOZITI PLINA?
Izrael trenutno šalje oko pet milijardi kubičnih metara plina godišnje u Egipat. Kairo je ranije potpisao ugovore sa zemljom za kupovinu 64 milijarde kubičnih metara (bcm) plina tijekom jednog desetljeća. Dvije strane su kasnije produžile ugovor na 15 godina, uz povećanje obima isporuke do 6,9 milijardi kubičnih metara godišnje.
KOLIKO GORIVA BI SE MOGLO PREUSMJERITI U EUROPU?
Izraelska ministrica energetike Karine Elharrar izjavila je ranije kako je malo vjerojatno da će ta zemlja moći poslati “ogromne količine”, s obzirom kako je većina sadašnjih kapaciteta posvećena Egiptu, Jordanu i domaćem tržištu. Dužnosnici su izjavili da će vjerovatno proći nekoliko godina prije nego što se izvoz može značajno proširiti.
JE LI ODGOVARA INFRASTRUKTURA NOVIM ZAHTJEVIMA?
Prema procjenama, značajno povećanje izvoza plina iz Izraela zahtijevalo bi velika dugoročna ulaganja u infrastrukturu. Dapače, opsežna egipatska postrojenja prirodnog plina na Mediteranu uglavnom su neaktivna od pobune u zemlji 2011. godine.
POSTOJI LI NEKI DRUGI PUT ZA IZRAELSKI PLIN U EU?
Projekt EastMed, plinovod na morskom dnu koji povezuje Izrael sa Grčkom i Italijom preko Cipra, mogao bi biti još jedna opcija za isporuku plina u europske zemlje. Očekuje se kako će projekt, koji ima veliku podršku Sjedinjenih Država, isporučiti oko 10 milijardi kubičnih metara prirodnog plina Europskoj uniji preko Grčke i Italije. Međutim, očekuje se i kako će EastMed zadovoljiti samo 10-15 % predviđenih potreba EU za prirodnim plinom.
JESU LI KOLIČINE DOVOLJNE ZA EUROPU?
Ne. Ukupna europska potražnja za plinom iznosi 512 milijardi kubičnih metara godišnje. Prema procjenama, opskrba Izraela, izvučena iz tri morska mediteranska plinska polja, neće biti ni blizu ruskih kapaciteta. Izrael proizvodi otprilike 12 milijardi kubničnih metara prirodnog plina godišnje, iako industrijski analitičari kažu da najmanje dvostruko više postoji u neiskorištenim rezervama.
U međuvremenu, egipatske tvornice LNG Idku i Damietta imaju ukupan kapacitet od 12,2 milijuna tona godišnje, što bi moglo osigurati oko 17 milijardi kubičnih metara prirodnog plina. Značajno povećanje snabdijevanja zahtijevalo bi razvoj novih velikih nalazišta plina u području istočnog Mediterana.
KOLIKO JE PLINA RUSIJA ISPORUČILA EU?
Europska unija je 2021. uvezla 155 milijardi kubičnih metara prirodnog plina iz Rusije, što čini oko 45 % njenog uvoza plina i blizu 40 % ukupne potrošnje plina. Trgovinski blok se suočio s energetskim poteškoćama otkako je uveo sveobuhvatne sankcije svom najvećem dobavljaču plina.
MOŽE LI EUROPA ZAMIJENITI RUSKI PLIN?
Neće biti lako i neće biti jeftino. Europska unija će sse morati natjecati sa Azijom i drugim kupcima za ograničene globalne zalihe i morati će plaćati veće cijene – mnogo veće. Europa se oslanja na ruski prirodni plin za grijanje domova, kuhanje obroka i proizvodnju električne energije u većini od 27 država članica. Odvikavanje kontinenta od jeftinog i bogatog ruskog plina bila bi daleko više remetilačka perspektiva za ekonomiju Europskog kontinenta.
