Tema koja je (ciljano) prošla podosta ispod radara javne rasprave jest legalizacija eutanazije djece u Nizozemskoj po uzoru na davno izgubljenu Kanadu.
U Nizozemskoj će se ubuduće, da ponovimo, bolesna djeca moći usmrtiti od strane države ako roditelji tako odluče, a novostvoreni državni odbor tu odluku potvrdi. Nekih od nakaradnosti te odluke dotaknuli smo se u tekstu Eutanazija – desakralizacija ljudskog života, a ovdje ćemo podsjetiti da država koja ne podržava smrtnu kaznu za počinitelje nikakvih, pa ni najtežih kaznenih dijela sada podržava državno usmrćivanje djece za koju je netko drugi procijenio da više ne treba živjeti.
Život, dakle, za okorjele kriminalce, a smrt predstavljena kao spas za bolesnu djecu.
Takvo profaniranje ljudskog života nije nešto neviđeno na zapadu – posljednja vlast koja je to činila bila je ona Hitlerova iz prošlog stoljeća, koja je eutanaziju također prikazivala kao nešto čime se pomaže bolesniku, da bi se ona zatim postepeno transformiravala u ono što danas znamo kao holokaust.
Poludjele, vrijednosno isprazne, megalomansko-globalističke i antidemokratske zapadne vlasti tako pomalo ruše još jedan stup naše civilizacije. Talijanski filozof G. Vico rekao je da se civilizacija rađa na 3 stupa – religiji, pokapanju mrtvih i braku.
Koliko je od tih stupova preostalo u ovom našem slomljenom društvu, sada kada je i sam život postao nešto čime se trguje (pojedine kanadske firme naplaćuju parsto dolara najam sobe u kojoj se eutanazija može izvršiti), neka svatko sam procijeni.
Mi od obrane onog što osjećamo kao svoje; naših tisućljećima formiranih vrijednosti, naše djece, identiteta i kulture nećemo odustati.
To je brijeg s kojeg nas nikada neće potjerati i nadamo se da će što više ljudi koji cijene ovu nekad ponosnu civilizaciju ubrzo shvatiti što se događa i na taj brijeg stati s nama.
