Svijet

Hoće li Kina sada napasti Tajvan?

U svijetlu agresije Rusije na Ukrajinu, mnogi analitičari ističu da napad Kine na Tajvan nije više pitanje ”hoće li se dogoditi” već ”kada će se dogoditi”?

Spor Tajvana i Kine nije nov . On je u više navrata imao periodičke eskalacije a trenutne vojne napetosti između Tajvana i Kine najgore su u više od 40 godina. No treba uzeti u obzir da Kina tu ne gleda samo na Tajvan, jer Tajvan ima puno saveznika, posebno u svojoj regiji. Dakle, svi oni kojima kinesko ponašanje posljednjih godina smeta itekako tu imaju svoj interes, a Kina ima jako puno situacija u kojima je zapravo bila oštra prema zemljama u široj regiji. Tajvan tu, naravno, već tradicionalno ovisi o SAD-u, ali ima tu i dosta drugih država koje bi vjerojatno priskočile u pomoć, na ovaj ili onaj način. Jer mislim da nijednoj većoj i ozbiljnijoj državi u široj regiji ne bi odgovaralo daljnje jačanje Kine, posebno ako to bude postignuto nasilnim sredstvima.

Bez obzira na to koliko je kineska invazija na Tajvan izgledna, pitanje koje se mnogi pitaju je – tko bi pobijedio? 

Jasno je da je kineska vojska višestruko veća i snažnija od tajvanske. Kina, koja ima 60 puta više stanovnika od Tajvana i troši oko 25 puta više na svoju vojsku od Tajvana, prema procjenama Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira, ima jasnu konvencionalnu prednost u svemu, od projektila i borbenih aviona (1200 prema 288), helikoptera (902 prema 208), tenkova (3205 prema 1160) do ratnih brodova (777 prema 117, 24 razarača prema 4 i 2 nosača aviona prema 0) i aktivnih vojnika (2 milijuna i 185 tisuća prema 165 tisuća), da ne spominjemo nuklearni arsenal.

Izravna američka intervencija na strani Tajvana, naravno, potpuno mijenja tu vojno-stratešku kalkulaciju, budući da je SAD i dalje svjetska vojna sila broj jedan. No ni to ne znači da bi kineski poraz bio izvjestan.

SAD počeo gubiti u vlastitim ratnim igrama

Dapače, SAD je u vlastitim ratnim igrama, odnosno simulacijama kineskog napada na Tajvan i američke obrane tog otoka, počeo redovito gubiti, što se nikad prije nije događalo. Neki američki analitičari smatraju da će ova novostečena superiornost na “domaćem terenu” potaknuti Kinu da pokrene invaziju naprosto zato što vjeruje da će pobijediti. 

Ian Easton, viši direktor Instituta Project 2049 i autor knjige Kineska prijetnja invazije: Obrana Tajvana i američka strategija u Aziji, već godinama razrađuje scenarije potencijalne kineske invazije Tajvana. Takvi scenariji uglavnom predviđaju kineski pokušaj brze kineske dominacije nad Tajvanom i preuzimanja kontrole nad otokom prije nego što SAD stigne u pomoć s glavninom svojih snaga.

Prema analizi Bloomberga iz prošle godine, optimistična verzija događaja u Pekingu ide otprilike ovako: prije invazije, jedinice za kibernetičko i elektroničko ratovanje ciljale bi tajvanski financijski sustav i ključnu infrastrukturu, kao i američke satelite kako bi minimizirali njihovu detekciju i upozorenje na nadolazeće balističke projektile. Kineski brodovi također bi mogli uznemiravati brodove oko Tajvana, ograničavajući vitalne zalihe goriva i hrane.

Kina bi pokušala brzo “dekapitirati” Tajvan

Potom bi zračnim napadima nastojali brzo i efikasno eliminirati većinu tajvanskog političkog i vojnog vrha te u isto vrijeme onesposobiti lokalnu protuzračnu obranu. Kineska Narodnooslobodilačka armija (PLA) je neke od svojih vojnih vježbi znakovito opisala kao vježbe “dekapitacije”, a satelitske snimke pokazuju da njeni poligoni za obuku uključuju replike ciljeva kao što je zgrada predsjedničkog ureda Tajvana.

Tek tada bi uslijedila prava invazija, s ratnim brodovima i podmornicama koje bi prešle preko Tajvanskog tjesnaca širokog oko 130 kilometara. Prvo bi osvojili najbliže otočiće kao što su Kinmen i Pratas, prije borbe za strateški arhipelag Penghu, koji se nalazi samo 50 kilometara od Tajvana i na kojem su smještene baze svih triju grana tajvanskih oružanih snaga. Pobjeda PLA ovdje bi joj pružila izuzetno vrijednu polaznu točku za širi napad. Tisuće padobranaca sletjele bi na obalu i pokušale zauzeti strateške zgrade i uspostaviti mostobrane na kojima bi se mogao iskrcati ostatak snaga i zauzeti otok.

U stvarnosti, invazija bi bila mnogo rizičnija. Tajvan se desetljećima priprema za napad svojih (nekadašnjih) sunarodnjaka i kao što je njegova vlada naznačila, spreman je boriti se do kraja. Tajvanu pritom stratešku prednost daje geografija. Njegov glavni otok ima prirodnu obranu, ne samo zato što je okružen nemirnim morem s nepredvidivim vremenom već i njegova gruba obala nudi samo nekoliko mjesta sa širokom plažom pogodnih za iskrcavanje velikih brodova kakvi mogu dovesti dovoljan broj vojnika za uspješnu invaziju. 

Tajvan ima planine i tunele iz kojih može voditi gerilski otpor

Osim toga, dvije trećine otoka prekrivaju planinski lanci, a taj je teren prožet tunelima dizajniranima za sklanjanje vojnog i političkog vrha i nastavak gerilske borbe u slučaju uspješnog kineskog iskrcavanja i zauzimanja zapadne obale, na kojoj živi većina tajvanskog stanovništva. 

Tajvan je 2018. godine predstavio plan za jačanje asimetričnih sposobnosti poput mobilnih raketnih sustava koji bi mogli izbjeći otkrivanje, zbog čega je malo vjerojatno da bi Peking mogao brzo uništiti svo njihovo obrambeno oružje. S tisućama raketa zemlja-zrak i protuzračnih topova, Tajvan bi mogao nanijeti velike gubitke kineskim invazijskim snagama i prije nego što ove stignu do glavnog otoka.

Tajvanska vojska ojačala je i obranu oko ključnih točaka za iskrcavanje, a redovito provodi i vježbe za odbijanje kineskih snaga koje pristižu morem i iz zraka. Osim toga, kineske snage koje se iskrcaju na obalu neće se suočiti samo sa 175.000 aktivnih vojnika nego i s više od milijun rezervista spremnih za mobilizaciju. 

“Kina je uvjerena da SAD propada”

Intervencija SAD-a svakako je ključni faktor u scenarijima invazije. Američka pomorska moć dugo je odvraćala Kinu od bilo kakvog napada, iako je SAD raskinuo sporazum o međusobnoj obrani s Tajvanom 1979. kao uvjet za uspostavljanje diplomatskih veza s Pekingom. Tajvanski zakon o odnosima ovlašćuje američko oružje kako bi se “održavala dovoljna sposobnost samoobrane”.

Kina se svojedobno hvalila da bi njene nuklearne podmornice mogle pogoditi SAD, zbrisati četiri grada s lica zemlje i ubiti 12 milijuna ljudi. Ta sramotna hvalisavost danas je više no ikad zastrašujuća dok svijet sa strepnjom iščekuje ishod sukoba u Ukrajini te otvaranje mogućeg novog svjetskog žarišta na dalekom istoku.

Taj bi napad mogao izazvati domino-efekt koji bi mogao prerasti u Treći svjetski rat. Naime, američke snage obvezale su se  Tajvanu osigurati sredstva za obranu.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button