Vrijeme agresije na Hrvatsku obilježile su mnoge domoljubne pjesme među kojima je možda najizvođenija ona Miroslava Škore „Ne dirajte mi ravnicu“, pod izvornim nazivom „Ja ću se vratiti“.
Iako nema rova u kojemu se nije pjevala, zbog čega je gotovo dostigla status himne, pjesma je nastala u Americi i nije imala veze s ratom. U fonoteci Radija Osijek skupljala je prašinu sve do 1. kolovoza 1991. godine kada se nakon reportaže o progonu mještana Aljmaša, koji su uporno ponavljali da će se vratiti kući, glazbeni urednik Željko Barba sjetio pjesme „Ja ću se vratiti“ i prvi je put pustio u program.
Nakon emitiranja slijedili su pozivi slušatelja koji su tražili da se ponono pusti u eter. Usporedo s krvavim ratnim događajima u Slavoniji i Hrvatskoj, to je prestala biti pjesma čovjeka koji pjeva o povratku kući u Slavoniju iz daleke Amerike gdje je privremeno živio. Pjesma „Ja ću se vratiti“ pretvorila se u nadu, molbu, prijetnju, u ultimatum jugovojsci – ne dirajte mi slavonsku ravnicu!
Pjesma „Ne dirajte mi ravnicu“ oduvijek se pjevala iz srca i jednako budi emocije bez obzira na to u kojim se prigodama izvodi.
Spot u kojem nastupaju „Zlatni dukati“ s Fabijanom Šovagovićem u prvome planu i njegovim iskrenim suzama možda je najsnažnija izvedba od svih.
