U Nemetinu je 14. kolovoza 1992. izvršena najveća razmjena ratnih zarobljenika, po principu svi za sve.
Toga dana iz srbijanskih logora u slobodnu Hrvatsku na slobodu je pušteno 714 logoraša, od kojih su mnogi i po punih devet mjeseci proveli po raznim zatvorima na području Srbije.
Prema dosadašnjim podacima u logorima je ubijeno preko tri stotine logoraša. Zabrinjavajući je podatak da je nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja i svega proživljenoga, više od pet stotina bivših logoraša preminulo od raznih bolesti.
Dokumentarni film ”Glavu dole,ruke na leđa” redatelja i scenariste Stipe Majić Pipea obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme domovinskog rata s naglaskom na sam pad grada, predaju, te odvođenje hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore. Nakon posljednjih proboja, oni koji su preostali u gradu zatiču se raspoređeni na nekoliko točaka. Do samoga kraja situacija se iz dana u dan rapidno mijenja – neki započinju dogovore o predaji, dok drugi ne odustaju od borbe. Tri su punkta borbe na kojima se paralelno odvijaju predaje. Ukršteno pratimo te tri frakcije branitelja i njihovo zarobljavanje.
Putem iskaza samih branitelja pratimo zadnje dane borbe sve do predaje uvjetovane ubijanjem civila. Pratimo njihovo putovanje od zarobljivanja do razmještanja po logorima. Neki odlaze u zatvor u Mitrovicu, neke odvode na stočarsku farmu Stajićevo, kasnije neki pak završavaju u zatvoru u Nišu.
Ono što je zajedničko na svim tim mjestima su nesretne sudbine tih ljudi. Detaljno ćemo predočiti svakodnevni život zatvorenika u logoru – mjestu gdje proživljavaju najgore trenutke svojih života. Branitelji su se prisjetili svih maltretiranja, batinanja, pljačkanja, ubijanja i kako su u tim trenucima uopće uspijevali održavati nadu u eventualni spas. Posljednji dio filma, obrađuje izlazak iz logora, suđenja te pokušaj integracije branitelja u normalan život.
