Presuda Kaznenog suda u Zagrebu kojom je urednik i novinar Marko Jurič osuđen na 10 mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, zbog emisije “Markov trg”, na Z1 televiziji, iz 2016. godine, izazvala je reakciju Hrvatskih novinara i publicista (HNiP).
Jurič je, naime u toj emisiji prozvao Porfirija i vrh SPC-a, zbog “veličanja četništva”, nakon što je prikazan video u kojem se vidjelo kako je Porfirije u Chicagu pjevao četničke pjesme, uključujući i onu posvećenu četničkom vojvodi iz Drugog svjetskog rata Momčilu Đujiću. Sutkinja je pak Juričev autorski osvrt u toj emisiji ocijenila kao “širenje govora mržnje” i “poticanje na nasilje” prema pripadnicima Srpske pravoslavne crkve i srpske manjine u Republici Hrvatskoj, i donijela je spomenutu presudu.
“Mi se, kao novinarsko društvo, i uslijed identičnog političkog narativa kojem smo svjedočili devedesetih u Hrvatskoj tijekom velikosrpsko jugoslavenske agresije na Hrvatsku, i kojeg danas gledamo kako se ponavlja u ruskoj agresiji na Ukrajinu, naprosto trebamo oglasiti. To je politika, u kojoj se protivnika čiji se teritorij želi oteti i etnički očistiti, ocrnjuje za nacizam (odnosno za ustaštvo u Hrvatskoj) te se time pod politikom Ruskog svijeta (odnosno, u srpskoj inačici iste politike, Srpskog sveta) pokušava opravdati agresija. U svijetlu toga nije moguće ne vidjeti istu matricu djelovanja Ruske i Srpske pravoslavne crkve, preko recentnih događanja u Kijevskoj Pečerskoj Lavri (gdje Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije ne prihvaća odluke ukrajinskih vlasti, antagonizirajući se prema autokefalnoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine), kao i djelovanje SPC-a u slučaju posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, u kojima je upravo Porfirije odigrao važnu ulogu u destabiliziranju Crne Gore. Na određeni način je na cijeli taj narativ, kao i kasnije djelovanje SPC-a, upravo Jurič upozorio u spornoj emisiji.
Od hrvatskog Kaznenog suda, možda se ne treba očekivati razumijevanje politika koje djeluju na ovim prostorima, ali bi ipak bilo za očekivati, da su svjesni kako Hrvatska danas nije u 1945. godini, te da, u najmanju ruku, nije primjereno kažnjavati novinare za izrečenu riječ. Zapravo dojma smo da samo razlika u godini, danas je naime 2023. godina, Marka Juriča spašava od puno drastičnijih mjera, kakve su bile primjenjivane u vrijeme pobijede revolucionarne fronte po završetku 1945. godine.
Mislimo da upravo izricanje ovakve presude, koja je obrazložena širenjem ‘govora mržnje’ i poticanje na nasilje prema pripadnicima Srpske pravoslavne crkve i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, stvara nelagodu i osjećaj nesigurnosti hrvatskom čovjeku i narodu. Kao da nemamo svijest o nedavnim zbivanjima Drugog svjetskog rata, Domovinskog rata i vezanosti današnjih zbivanja Ruskog rata na Ukrajinu i srpske politike prema neposrednom susjedstvu (pa i Hrvatskoj).
Podilazeći jednoj agresivnoj politici koja je unakazila Hrvatsku tijekom dvadesetog stoljeća Kazneni sud ujedno umanjuje pozitivne civilizacijske dosege o osudi totalitarizama koji bi trebale biti standard u današnjoj Europi. Zbog zemalja s teretnim nasljeđem totalitarizma, poput Hrvatske, europske institucije donijele su četiri rezolucije, od kojih su najpoznatije – Rezolucija 1481 o osudi svih totalitarnih režima 20 stoljeća, te rezolucija Europskog parlamenta iz 2019. godine pod nazivom – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe. Povijesno pamćenje i civilizacijski odnos u kojem se uvažava ljudsko dostojanstvo, pa i zdrav razum, trebali bi biti pozitivan standard današnje Hrvatske, pa i sudstva”, stoji u priopćenju koje potpisuju predsjednik HNiP-a Krešimir Čokolić i tajnica HNiP-a Smiljana Škugor-Hrnčević.
