Dok se antifašizam proglašava svetinjom, Ustav se čita selektivno, komunizam pere, a svaka rasprava guši etiketama – vrijeme je za pitanja koja razbijaju mitove
ANTIFAŠIZAM BEZ ODGOVORNOSTI: MIT, DOGMA I POLITIČKA PRIJEVARA
U Hrvatskoj “antifašizam” više nije povijesna činjenica niti civilizacijsko nasljeđe. On je ideološka batina, politički štit i izgovor za zabranu rasprave. Tko pita – fašist je. Tko sumnja – revizionist je. Tko traži dosljednost – ekstremist je.
Zato slijedi pet pitanja. Jednostavnih. Smrtonosnih za mit. I upravo zato sa njihove strane na njih nema odgovora.
1. Zašto Ustav vrijedi samo kad vam paše?
Ako je antifašizam iz preambule Ustava navodno sveta krava, zašto ignorirate druge dijelove istog tog Ustava?
Primjerice: Banovinu Hrvatsku ili slobodno tržište kao temelj gospodarskog poretka.
Godinama slušamo kako “slobodno tržište nije kapitalizam”, ali nikad – baš nikad – ne čujemo što bi to konkretno trebalo biti.
Ako zazivate ukidanje tržišta, obračune s kapitalizmom i demonizaciju privatnog vlasništva, onda ne kršite “neoliberalizam” – nego Ustav Republike Hrvatske.
Ili je Ustav svet samo kad služi ideološkoj agendi?
2. 45 godina vlasti i nula odgovornosti
Ako je antifašizam ideologija tolerancije, mira i emancipacije – što ste radili 45 godina apsolutne vlasti?
Imali ste:
- jednu partiju
- potpunu kontrolu nad državom
- školstvom, medijima, kulturom i represijom
Rezultat? Društvo koje se raspalo čim je represija nestala. Nacionalna pitanja neriješena, odnosi zatrovani, ratovi krvavi.
Ako se “bratstvo i jedinstvo” održava samo uz cenzuru, zatvore i strah – to nije tolerancija. To je prisila.
3. Njemačka – eksperiment koji je propao
Danas je Njemačka najbolji dokaz neuspjeha “antifašističkog” komunizma.
Zapad – kapitalizam, građansko društvo, stabilnost.
Istok – sovjetski komunizam, “antifašizam”, planska ekonomija.
I gle čuda: istočni dio danas je rasadnik ”desnog ekstremizma”.
Ako je komunizam trebao stvoriti tolerantnog “novog čovjeka” – stvorio je ogorčeno društvo koje traži radikalne odgovore.
To nije nesretan slučaj. To je zakonitost.
4. Portugal i Španjolska – hereza za ljevicu
Kako to da su Portugal i Španjolska, zemlje koje su desetljećima bile pod fašističkim diktaturama, danas:
- liberalnije
- tolerantnije
- institucionalno stabilnije
od Hrvatske i Srbije, koje su imale “antifašistički” komunizam?
Možda zato što su jedni raskrstili s mitovima, a drugi i dalje žive od njih.
5. Završno pitanje koje boli
Po čemu se vaš antifašizam razlikuje od antifašizma Vladimira Putina?
I on:
- ratuje “protiv fašista”
- guši medije “u ime antifašizma”
- proglašava protivnike nacistima
Ako je razlika samo u tome što je “naš antifašizam dobar, a njegov loš” – onda to nije vrijednost.
To je etiketa za opravdavanje moći.
Antifašizam kao povijesna činjenica – da.
Antifašizam kao nedodirljiva ideološka dogma – ne.
Dok god služi za:
- pranje komunizma
- gušenje rasprave
- selektivno čitanje Ustava
- etiketiranje neistomišljenika
on nije civilizacijska vrijednost, nego politička prijevara.
A činjenica da na ova pitanja nema odgovora govori sve.
U pravilu, oni koji se najglasnije zaklinju u “antifašizam” pokazuju upravo suprotno od vrijednosti koje bi trebale stajati iza te riječi:
– netrpeljivost
– isključivost
– mržnju prema svemu drukčijem
– uskogrudnost i ideološke refleksne napade
Izvor:Thomas Bauer
