Saša Ceci, fizičar s Instituta Ruđera Boškovića, dobitnik je ovogodišnje Nagrade Grada Zagreba. U znak javnoga priznanja za osobite uspjehe, ostvarenja i zasluge u radu nagrađen je priznanjem i novčanom nagradom.
U službenom zaključku navodi se da je Ceci »sustavno razotkrivao dezinformacije o pandemiji bolesti COVID-19, pojašnjavao je što je znanstveni konsenzus o toj temi, koje su znanstvene činjenice relevantne za nju te kako sve to javnost sama može provjeriti«.
Prema tekstu zaključka Ceci se »zbog svojega sustavnoga rada na javnom iznošenju znanstvenih činjenica, poput mnogih drugih promotora znanosti u svijetu, našao na meti širitelja dezinformacija kojima je on kvario posao, a unatoč tim napadima nije se uplašio niti posustao«, piše Valerije Vrček u kolumni za Glas Koncila koju u cijelosti prenosimo.
Aplauz bez jeke
Nema sumnje da će u zgradi Gradske skupštine Ceci dobiti aplauz, no u javnosti, na ulici ili društvenim mrežama – nema jeke. Indikativno je da većina onih koji u javnosti komentiraju taj slučaj (Gordan Lauc, Marko Sladoljev, Trpimir Goluža, Stipe Kutleša…) ne odobrava ili čak ismijava nominaciju fizičara Cecija.
Za takve je djelovanje ovogodišnjega dobitnika nagrade tijekom pandemije bilo inkarnacija cenzure i povlaštenoga medijskoga prostora. Instalacijom znanstvenih satelita tijekom pandemije uvedena je privatizacija odgovora na pitanja i o stvarima koje su zajedničke, koje su pogodile cijelo društvo.
Ukidanje dijaloga
Oni koji su imali mišljenje drukčije od službenih javnozdravstvenih politika bili su tijekom pandemije etiketirani i eliminirani.
Termini, mikrofoni i kamere bili su rezervirani za govor – Cecija
No nije riječ o njemu osobno, nego o patologiji koja je zahvatila društvo, koje je odustalo od dijaloga i javnih rasprava. Zagrebačka nagrada i orden za djelovanje perjanica kulture otkazivanja mogli bi ohrabriti slične pokušaje u budućnosti, u vrijeme novih iznimnih situacija. Znanstvene su teze, procjene i razmišljanja tijekom pandemije bili ukopani samo s jedne strane barikada. Uz potporu struke, medija i politike službenima su postala patentirana tumačenja, interpretacije epidemioloških krivulja, a sve je ostalo bačeno u koš teorija zavjera.
Isključiva je znanost poraz znanosti i toksičan recept za sljedeće izazove.
»Jahači apokalipse«
Tekst obrazloženja za Nagradu Grada Zagreba kao da su najavili takozvani znanstvenici oštromjeraši (Luka Čičin-Šain, Igor Štagljar, Ivan Đikić…). Braneći pravo na javni govor, prigovorili su, prije nekoliko mjeseci, zbog kritika upućenih Ceciju: »Poručujemo drugim znanstvenicima da mogu postati žrtve javnog linča, samo ako se nekome ne svidi njihov angažman u javnim medijima.
Kada bi Ceci i drugi znanstvenici angažirani u javnosti prestali komunicirati putem medija, antiznanstvene snage bi se samo osokolile.« Dakle, oni koji su mjesecima, pa i godinama, imali ekskluzivni položaj u medijima, posebno onim glavnostrujaškim, koji su bili službeni recenzenti i vlasnici istine, sada u obrambenom stavu traže slobodu govora i – priznanje.
Dogovor bez konsenzusa
Nažalost, izostala je slična potpora znanstvene dijaspore djelovanju drugih znanstvenika koji su, iako marginalizirani, također izražavali svoja stajališta u javnosti (Tomislav Domazet Lošo, Krešimir Pavelić, Ružica Razum…).
Stoga ne iznenađuje što se u tekstu Nagrade Grada Zagreba na neprikladan način rabi pojam znanstvenoga konsenzusa. Konsenzus pretpostavlja oprečna stajališta, dijalog, znanstvenu napetost i suprotstavljanje argumenata. Konsenzus pretpostavlja prihvaćanje sugovornika i otvorenost. Svega toga tijekom pandemije nije bilo, što znači da je konsenzus umišljaj autora teksta obrazloženja za Nagradu.
Sve to, a postoje i argumenti neukusa, upućuje na upitnost znanstvene i stručne pozadine dodjele Nagrade Grada Zagreba pandemijskomu laureatu. U ideološki karakter ovogodišnje dodjele nagrada mogli bi potpasti profili i onih dobitnika koji su nagrađeni kao protivnici priziva savjesti i protivnici prava na život.
