Stjepan Ševo rođen je u Hamzićima, Općina Čitluk, BiH. Dio života proveo je i u Osijeku odakle je ’66. godine emigrirao u Njemačku. Bio je hrvatski emigrantski djelatnik, zagovornik demokratske i slobodne Hrvatske.
Jučer je kod Jazovke konačno sahranjeno 814 žrtava partizanskog zločina. Ne znamo njihova imena, ali njihovi kosturi itekako govore – jezivo, glasnije od svih današnjih povjesničara „na platnom spisku“. Podsjetnik da je sloboda došla 1945.? Da, sloboda – da te ubiju bez suđenja, bace u jamu i izbrišu ti ime. Zato, ‘45. nije bila samo loša nego najmračnija…
Ali Jugoslavija nije stala na domaćem terenu. Ne, ta je država igrala međunarodno: ubijala je svoje neprijatelje i preko granica. Primjer? Obitelj Ševo.
Ubojstvo Stjepana Ševe, supruge mu Tatjane i pokćerke Rosemari Bahorić dogodilo se 24. kolovoza 1972. u gradiću San Donà di Piave kod Venecije, u Italiji gdje je obitelj bila na godišnjem odmoru. Zbog neodobravanja tadašnjih vlasti da se ukop obavi u njegovom rodnom mjestu,
Stjepana i njegovu obitelj sahranili su u Njemačkoj, gdje su i živjeli. 1999. godine posmrtni ostaci obitelji Ševo preneseni su i uz sve počasti pokopani na zagrebačkom Mirogoju.
Povodom 50 godina od svirepog ubojstva u njegovom rodnom mjestu otkriveno je spomen obilježje posvećeno ovoj obitelji ali i svim mučki ubijenim hrvatskim emigrantima.
S ciljem da se ne zaboravi i da ostane trag u vremenu nastao je i ovaj dokumentarni film u produkciji Osječke televizije.
